Muškarci i žene ne mogu osjetiti bol drugog spola. Jednostavno smo različito baždareni na kronične bolove, što znači da lijekovi za ublažavanje bolova koji pomažu polovici populacije možda uopće ne djeluju kod druge polovice, zaključili su znanstvenici
E sad, ako je tome tako, postavlja se pitanje zašto onda nemamo lijekove za bol koje bi koristili samo muškarci ili samo žene? Upitala se to i novinarka Michele Cohen Marill u magazinu Wired i dobila jednostavan odgovor: zato što ih nitko nikada nije ni tražio.
vezane vijesti
Razlog je zapravo banalan. Naime, razvoj lijekova započinje eksperimentima na štakorima i miševima, a sve donedavno za većinu istraživanja koristile su se samo muške životinje. Znači, ako doista osjećamo bol drugačije, onda su žene osuđene na to da trpe bolove jer neki lijekovi jednostavno ne djeluju na njih.
Ljude bismo mogli riješiti ogromnih patnji...
Istraživanje objavljeno ovih dana u stručnom časopisu Brain otkriva razlike u osjetilnim živcima koji ulaze u kičmenu moždinu žena i muškaraca koji trpe neuropatske boli. Prvo takvo istraživanje na ljudima ponudilo je valjane dokaze da muškarcima i ženama trebaju različiti lijekovi.
'Mogli bismo ljude riješiti ogromnih količina patnje koju sada trpe', uvjeren je Ted Price, profesor neuroznanosti na teksaškom sveučilištu u Dallasu i autor članka objavljenog u časopisu Brain.
Kako se uopće kontrolira bol? Moderni lijekovi, opioidi i nesteroidni antiinflamatorni lijekovi - tek su nove verzije kore opijuma i vrbove kore, dakle tvari koje su naši preci koristili tisućama godina. Iako su iznimno djelotvorni u olakšavanju boli koja se javlja lomovima kostiju ili vađenjem zuba, oni ne pomažu puno kod dugotrajnih, stalnih bolova.
porazne brojke
Od kroničnih bolova pati 100 milijuna Europljana
Brojke su neumoljive i zastrašujuće: Od kroničnih bolova pati stotinjak milijuna Europljana; svaki četvrti pritom pati od jakih bolova. Najgore od svega je to da mnogi nemaju zadovoljavajuću analgetsku terapiju ili trpe bez bilo kakve terapije. Ogromni su i socijalni troškovi koje za sobom ostavljaju kronične boli. Skoro svaki peti bolesnik ostaje bez posla, a 60 posto bolesnika zbog bolova posjećuje liječnike četiri do 20 puta u godinu dana. S druge strane, nekontrolirano uzimanje lijekova protiv bolova vodi u smrt. Samo u Americi oko 17.000 ljudi umire zbog konzumacije propisanih opioida. Stvar je odavno izmakla kontroli. Tamošnji liječnici godišnje ispišu gotovo 200 milijuna recepata za opioide, a to je skoro jedan recept na dva Amerikanca.
Spolne razlike kao varijabla u potrazi za boljim lijekom
'Istraživači pretpostavljaju da su muškarci i žene identični u svakom pogledu, ne računajući mogućnost reprodukcije', kaže kardiologinja Marianne Legato. Rodno specifična medicina njeno je područje rada još otkako je osamdesetih godina prošlog stoljeća počela javno govoriti o simptomima srčanog udara među ženama.
Fiziologija boli samo je jedan od načina na koji se razlikuju muškarci i žene, tvrdi Legato, nimalo iznenađena time što se dosad nisu pojavili nikakvi spolno određeni lijekovi. Medicinska zajednica, uključujući farmaceutske tvrtke, nije držala do razlika između spolova, uključujući njihov metabolizam, imunološki sustav i ponašanje gena.
'Ako i postoje razlike u načinu na koji njihovi lijekovi djeluju na muškarce i žene, oni ne žele ni čuti o tome', uvjerena je Legato.
Što su muškarcima makrofagi, to su ženama neuropeptidi
Studija objavljena u časopisu Brain temelji se na istraživanju Centra za rak u teksaškom gradu Houstonu. Istraživači su proučavali senzorne neurone osam žena i 18 muškaraca kojima su uklonjeni tumori na kralježnici. Analiza je uključivala sekvencioniranje RNK kako bi se utvrdilo koji su geni aktivni u živčanim stanicama. Usporedili su podatke muškaraca i žena s poviješću kroničnih neuropatskih boli s onima koji ih nisu imali. Pokazalo se da bol nisu izazivali tumori. Nekim pacijentima bol je izazivao pritisnuti živac, dok drugi uopće nisu osjećali neuropatsku ili kroničnu bol.
Kod muškaraca koji osjećaju neuropatsku bol najaktivniji su makrofagi, stanice imunološkog sustava. Kod žena to su neuropeptidi, proteinski slične tvari koje oslobađaju neuroni.
'Ovo je prvi izravni ljudski dokaz da bol možda ovisi o spolu', kaže profesor Jeffrey Mogil. Ovaj istraživač s montrealskog sveučilišta McGill nije sudjelovao u istraživanju teksaških kolega, ali je do sličnih zaključaka došao i sam, na temelju eksperimenata na miševima.
CGRP, čarobna formula za uklanjanje boli
Novi tip lijeka za migrenu koji cilja na neuropeptide, poznat kao CGRP, mogao bi biti učinkovit prilikom liječenja i ublažavanja kroničnih bolova kod žena, smatra Price, autor članka u časopisu Brain. Žene daleko češće pate od migrena pa su činile 85 posto sudionika u kliničkim ispitivanjima treće faze triju anti-KPPG lijekova koje je prošle godine odobrila američka Agencija za hranu i lijekove, FDA.
Price vjeruje da ovi lijekovi nisu specifični za migrene, nego za žene. Uostalom, njegovi eksperimenti na miševima pokazali su da lijekovi ne djeluju na muškarce, ali blokiraju bol koju osjećaju žene.
'CGRP je ključni igrač u mnogim oblicima kroničnih boli kod žena, a ne samo migrene', kaže Price.
Priznavanje spolnih razlika u boli moglo bi potaknuti istraživanja i dovesti do novih saznanja. U usporedbi s razvojem 'personaliziranih' lijekova prilagođenih pacijentima genetskim sekvencioniranjem, razvoj lijekova protiv boli temeljenih na razlikama u spolu čini se kao dječja igra. 'Pred nama se otvara cijeli jedan svijet', uvjeren je Price.
'Seksualne razlike služe za užitak, a ne za učenje'
Prilagođavanje novih lijekova muškarcima ili ženama bio bi revolucionaran potez. Trebalo je proći mnogo godina i eksperimenata da se žene (i ženske životinje) uključe u istraživanje boli. FDA je još 1977. upozorila da se u klinička ispitivanja ne uključuju žene u reproduktivnoj dobi. To znači da su žene sve to vrijeme koristile lijekove namijenjene isključivo muškarcima!
Onda je 1993. američki Kongres usvojio zakon kojim se traži uključivanje žena u klinička ispitivanja što se financiraju državnim novcem. Istraživači su u eksperimentima nastavili koristiti uglavnom muške životinje.
Profesor Jeffrey Mogil jednog je dana kao pomoćnik u laboratoriju iz puke dosade počeo voditi odvojene podatke za muške i ženske miševe, da bi otkrio kako je testirani lijek djelovao samo na muške miševe. Kad je tu vijest prenio svom nadređenom, ovaj mu je lakonski odgovorio: 'Slušaj, Jeff, seksualne razlike služe za užitak, a ne za učenje.'
