Lana Žaja doktorirala je informacijske i komunikacijske znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kaže nam da se oduvijek bavila istraživanjima 's vrlo širokim rasponom interesa, od socioloških, političkih i diplomatskih pitanja do društvenih aspekata ljudskog postojanja i holističkog pristupa poboljšanju kvalitete ljudskog života'.

'Naprimjer, transhumanizam je međunarodni intelektualni pokret koji zagovara napredne tehnologije za poboljšanje ljudskih mentalnih i fizičkih sposobnosti te produljenje ljudskog života. Transhumanisti vjeruju da se ljudi mogu i trebaju koristiti znanošću i tehnologijom kako bismo postali bolja verzija sebe od one koja trenutačno jesmo.

Općenito vjerujem da se ljudska vrsta može i treba poboljšati primjenom tehnologije i znanosti, uključujući genetičko inženjerstvo, nanotehnologiju, kibernetiku i umjetnu inteligenciju, kao i ostale napredne tehnologije. Mišljenja sam da nam nove tehnologije omogućuju nadilaženje ograničenja naših trenutačnih fizičkih, mentalnih i psiholoških sposobnosti te otvaraju ideju da se takve tehnologije mogu koristiti za stvaranje bolje budućnosti za čovječanstvo', tumači Žaja.

Uskoro će - 11. travnja u Hrvatskom državnom arhivu - predstaviti svoju novu znanstvenu knjigu 'Povijest umjetne inteligencije: Razvoj informacijsko komunikacijskih aspekata u umjetnoj inteligenciji'. Za tu priliku, kaže, okupit će eminentne hrvatske znanstvenike koji su joj preporučili izvore i literaturu.

'Knjiga je multidisciplinaran spoj tehničkih i društveno-humanističkih znanosti. Glavni i odgovorni urednik je akademik, prof. dr. sc. Bojan Jerbić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, koji je u sklopu fakulteta pokrenuo najveći Regionalni centar izvrsnosti za robotske tehnologije u Hrvatskoj, a glavni recenzent knjige je prof. dr. sc. Zdenko Kovačić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, voditelj Laboratorija za robotiku i inteligentne sustave upravljanja (LARICS) u Zavodu za automatiku i računalno inženjerstvo. Također, recenzent je Tomislav Car, doktor povijesnih znanosti s Hrvatskih studija i znanstveni suradnik iz Hrvatskog državnog arhiva.

Svakako je važno istaknuti da je sve slike u knjizi generirala umjetna inteligencija s platformi Midjourney i DALL-E, ali svaku je fotografiju, uključujući posebnu naslovnicu knjige, grafički uredio i obradio te napravio prijelom grafički urednik Damir Pildek iz Hrvatskog državnog arhiva. Nakladnik i izdavač je Hrvatski državni arhiv, preko kojeg se knjiga može nabaviti i kupiti', navodi Žaja.

Ona je, kaže, rezultat interdisciplinarnog istraživanja u informacijskim i komunikacijskim znanostima te na polju umjetne inteligencije, s naglaskom na digitalnu humanistiku i multidisciplinarnost, od početaka legendi o umjetnoj inteligenciji iz doba antike do početka 2023. godine.

'Koncepcijom i oblikovanjem namijenjena je istraživačima koji proučavaju filozofiju i povijest razmišljanja o umjetnoj inteligenciji, multidisciplinarnim znanstvenicima i transhumanistima, ali i široj javnosti te svima koje zanimaju dostignuća umjetne inteligencije tijekom povijesti te njezinih tvoraca općenito, a posebice znanstvenika koji je razvijaju u Hrvatskoj', kaže naša sugovornica, ustvrdivši da 'ova publikacija otvara mnoga pitanja o ubrzanoj evoluciji ljudske civilizacije zbog naprednog razvoja umjetne inteligencije te daje temelj za buduća inovativna rješenja i istraživanja', tumači Žaja.

Što ju je potaknulo da napiše tu knjigu? Kaže nam da je čovjek inspiracija i središte svakog njezinog istraživanja, a on je uvijek u centru životnog ciklusa - i nakon njegova završetka - pa tako i svih alata umjetne inteligencije, kao i nevjerojatna sposobnost ljudi da stvaraju algoritme koji mogu simulirati inteligenciju.

'To istovremeno zahtijeva mnogo vremena i resursa te iziskuje znatna financijska sredstva. Umjetna inteligencija uvijek mora raditi na najmodernijem hardveru i softveru kako bi se zadovoljili kriteriji najrecentnijih tehnoloških postignuća, što je čini iznimno skupom. Ali mi danas koristimo neke od alata umjetne inteligencije u našoj svakodnevnici na poslu i više ih ne zovemo tako, primjerice koristimo program optičkog prepoznavanja teksta, odnosno program pomoću kojeg možemo pretražiti svaku riječ u tekstu.

Danas ne govorimo o tom programu navodeći da koristimo alat umjetne inteligencije, već jednostavno kažemo da smo tekst 'OCR-rali'. Isto je s GPS-om, koji vam prikazuje i govori kako doći do željene lokacije tako da o tome ne morate razmišljati. Prije 20-ak godina, kad ste išli na dalek put, trebali ste utrošiti dosta vremena da biste dobili informacije o klimi na tom području, hrani, koje znamenitosti treba obići i koje prirodne ljepote treba vidjeti. Danas, zahvaljujući Googleu i alatima umjetne inteligencije, u 15-ak minuta možete dobiti sve relevantne informacije o zemlji u koju želite otputovati', naglašava Žaja.

Ključna pitanja

Pritom tumači da je temelj za odgovornu umjetnu inteligenciju upravljanje velikim skupovima podataka u baštinskim institucijama, kao što su digitalni arhivi, knjižnice i muzeji, na primjeru 'od kraja do kraja' (end-to-end).

'Ovakva digitalna humanistika na svojoj najvišoj razini upravljanja umjetnom inteligencijom trebala bi omogućiti digitalnim arhivima, kao velikim bazama podataka, te knjižnicama i muzejima odgovore na kritična pitanja o rezultatima i donošenju odluka o aplikacijama umjetne inteligencije, uključujući pitanja:

Tko je odgovoran? Kako se umjetna inteligencija usklađuje s poslovnom strategijom? Koji se procesi mogu modificirati da bi se poboljšali rezultati? Koje kontrole moraju biti postavljene da bi se pratila izvedba i odredili problemi? Jesu li rezultati dosljedni i ponovljivi? Sposobnost odgovora na ova pitanja i odgovori na ishode sustava umjetne inteligencije zahtijevaju fleksibilniji i prilagodljiviji oblik upravljanja digitalnom humanistikom u usporedbi sa starim ustaljenim procesima, na koje su navikle naše baštinske institucije ustaljenim protokolima i procedurama', kaže znanstvenica.

Tko je bio FM-2030?

Rekla nam je pritom više o samom transhumanizmu, uvodeći nas u vrlo zanimljivu priču o 50-im godinama prošlog stoljeća, kada se pojavio prvi organizirani transhumanistički pokret, kaže nam Žaja, otkrivajući nam vrlo zanimljivu priču. Predvodio ga je engleski filozof i futurist FM-2030, koji je predložio ideju transhumanosti te se zalagao za primjenu tehnologije i genetičkog inženjerstva za poboljšanje ljudskih sposobnosti.

'Iako živimo u 20. stoljeću, teško je pojmiti da netko samog sebe naziva FM-2030. No taj netko rođen je još davne 1930. godine s pravim imenom i prezimenom, no poslije, kada su uvjeti to dopustili, u 70-im godinama prošlog stoljeća, odlučio se za ovakvu radikalnu promjenu. FM-2030 je rođen kao Fereidoun M. Esfandiary u Bruxellesu u Belgiji. Bio je sin iranskog diplomata te je kao diplomatsko dijete neprestano bio u pokretu. S obzirom na svoj privilegirani položaj, pohađao je odlične škole i govorio čak četiri jezika (arapski, francuski, hebrejski i engleski). Sebe je poslije opisivao kao osobu iz 21. stoljeća koja se slučajno rodila u 20. stoljeću.

Govorio je da u sebi oduvijek nosi nostalgiju prema budućnosti. Za razliku od većine koja želi živjeti u prošlosti i često potpuno pogrešno smatra da su prošla vremena bila mnogo bolja od onih u kojima živimo, on je bio zagovornik budućnosti. Svojim novim imenom želio je pokazati koliko malo drži do konvencija poput nacionalnosti, vjere i spola, jer su to za njega bili pojmovi za koje je smatrao da nam više štete nego koriste. Upravo zahvaljujući svojoj vjeri u moć genetike i drugih znanosti, mislio je da će ljudi u kratkom vremenu postati inteligentniji, zdraviji i sposobniji. Čvrsto je vjerovao u to da su naša krhkost i fizička ograničenja velikim dijelom odgovorna za nesreću prisutnu u svijetu u kojem živimo.

Imao je isto tako zanimljiva razmišljanja o braku. Doživljavao ga je kao svojevrsno posjedovanje te vjerovao da je brak propala institucija i da će u budućnosti u tome smislu vladati ne promiskuitet, već fluidnost, odnosno spolna neodređenost i sloboda međuljudskih odnosa. Ova su predviđanja danas postala naša svakodnevnica, primjerice prilikom primanja na posao nemamo samo polja koja se tiču spola muškarac ili žena, već je dodana i transrodna vrijednost x.

Zanimljiva je činjenica da mu je nakon smrti mozak zaleđen i smješten u krionsku komoru te čeka napredak znanosti kako bi nastavio sa životom gdje je stao. Prema njegovim razmišljanjima, on nije bio čovjek ni 21. stoljeća, nego prije 22. stoljeća. Iako su se njegova futuristička razmišljanja počela dijelom ostvarivati, daleko su od onoga što je smatrao mogućim u ovom stoljeću', kaže Žaja.

Kognitivni problemi zbog ovisnosti o AI-ju?

Osim opasnosti u korištenju AI-ja, poput lažiranja raznovrsnih entiteta, upitali smo znanstvenicu kako vidi budućnost umjetne inteligencije s obzirom na povijesne trendove i suvremene tehnološke inovacije te koje su moguće posljedice i izazovi. Žaja kaže da, zahvaljujući AI-ju, vrlo često ne moramo pamtiti opterećujuće informacije u današnjoj ubrzanoj svakodnevici ili rješavati zagonetke bez pomoći te se upravo zbog toga današnje generacije sve manje koriste vlastitim umom za rješavanje svakodnevnih zadataka i više se oslanjaju na alate umjetne inteligencije.

'Ovakva ovisnost o umjetnoj inteligenciji može uzrokovati kognitivne probleme budućim generacijama. Ova je tema izvrsno interpretirana u znanstvenofantastičnoj komediji iz 2006. godine pod naslovom 'Idiokracija', koju je režirao Mike Judge, a radnja prati knjižničara američke vojske koji se nakon 500 godina hibernacije budi u budućnosti. Neuspješnim vladinim eksperimentom hibernacije glavni se lik nađe u distopijskom društvu kojim upravljaju svjetske korporacije, u kojem je evolucija čovječanstvo učinila glupim jer ljudi više ne moraju biti inteligentni i fizički sposobni za preživljavanje zahvaljujući naprednim tehnologijama.

Obrazovanjem moramo osigurati dovoljan broj stručnjaka za AI i poticati korištenje AI-ja u korisne i dobronamjerne svrhe. Umjetna inteligencija stavlja društvo pred brojne izazove, od nezaustavljive brzine razvoja tehnologija, zbog koje američka sveučilišta razmatraju prilagodbu kurikuluma svakih 18 mjeseci, preko promjene uloge nastavnika, do poučavanja ubrzanih promjena koje zahtijeva tržište rada, kao i do promišljanja promjene općenite potrebe za školama kakve smo do danas poznavali u odgojno-obrazovnom procesu. Kod nas je ključna potreba promjena načina razmišljanja i mentalnog sklopa tako da se od pasivnog promatrača pretvorimo u aktivnog sudionika u oblikovanju novog svijeta i uklonimo 'mindset neuspješnosti koji nam šapuće - ja to ne mogu', tumači Žaja.

Može li nas superinteligencija dovesti do izumiranja ljudske vrste?

Zanimalo nas je i koje su joj bile najznačajnije spoznaje tijekom istraživanja za knjigu, a koje su možda promijenile njezino razumijevanje povijesti i budućnosti umjetne inteligencije.

'Dugoročno razmišljanje o superinteligenciji postavlja pitanje može li ona dovesti do izumiranja ljudske vrste, što se naziva egzistencijalnim rizikom, jer superinteligentni sustavi možda imaju preferencije koje su u suprotnosti s postojanjem ljudi na Zemlji, stoga bi mogli odlučiti dokončati to postojanje, a s obzirom na njihovu superiornu inteligenciju, imat će moć da to i učine', kaže Žaja.

Podsjetila je i na Europski parlament, koji je usvojio svoju pregovaračku poziciju o Aktu o umjetnoj inteligenciji, prvom skupu pravila u svijetu koji regulira rizike povezane s umjetnom inteligencijom.

'Europski zakon o umjetnoj inteligenciji je uredba koju je 2021. godine predložila Europska komisija sa svrhom uvođenja zajedničkoga regulatornog i pravnog okvira za umjetnu inteligenciju. Opseg zakona obuhvaća sve sektore (osim vojnog) za sve vrste umjetne inteligencije. Kao dio regulacije alata umjetne inteligencije, prijedlog ne daje prava pojedincima, nego regulira pružatelje usluga sustava umjetne inteligencije i subjekte koji se njima koriste u profesionalnom svojstvu', tumači Žaja.

'Tehnologija je dvosjekli mač'

'Treća revolucija u ratovanju su autonomna oružja. Primjerice, izraelski Harpy, autonomni sustav za uništavanje radarskih ciljeva, može prepoznati radarske signale i samostalno napadati njihove izvore. Britanski sustav Taranis, prototip autonomne borbene bespilotne letjelice, može s velikih nadmorskih visina izvršavati različite misije, uključujući napade na ciljeve.

Međunarodna zajednica poduzela je određene korake u reguliranju razvoja i upotrebe autonomnog ubojitog oružja. Jedan od najvažnijih bila je uspostava Konvencije o određenom konvencionalnom oružju Ujedinjenih naroda, čime su se države dogovorile o nizu protokola koji reguliraju upotrebu različitih vrsta konvencionalnog oružja, uključujući protokol o razvoju, proizvodnji i upotrebi autonomnih oružja. Taj protokol započet je razgovorima 2014. godine, a pregovori su nastavljeni do danas.

Tehnologija je dvosjekli mač. S jedne strane povećava sigurnost, trajanje i udobnost života, no s druge povećava ugrozu za planet i život, uključujući samu dominantnu vrstu. Općenito, regulacija umjetne inteligencije jest područje koje se neprestano razvija, a zemlje diljem svijeta koriste se različitim aktima, regulativama i zakonima kako bi osigurale odgovornu upotrebu ove tehnologije i zaštitile ljudsku civilizaciju od potencijalne opasnosti koju ona može donijeti', zaključuje Žaja.