Sudar dva nebeska tijela u ranoj povijesti našeg Sunčevog sustava nije iznenađujuća pojava. Znanstvenici pretpostavljaju kako je naš Mjesec nastao kao posljedica takvog događaja. Sličan scenarij možda je odgovoran za neka neočekivana svojstva Jupiterove jezgre, koja se čini neobično niske gustoće, ali je ipak bogata teškim elementima.

Misija Juno američke svemirske agencije NASA-e, koja kruži u orbiti oko Jupitera, uspjela je zabilježiti gravitacijsko polje tog planeta dovoljno detaljno kako bi znanstvenici mogli dokučiti što se događa unutar plinovitog diva. Čini se kako, umjesto vrlo guste jezgre i manje guste okolice, Jupiter ima jezgru koja je raspršenija i bogata teškim elementima.

Istraživači u Sjedinjenim Državama, Kini, Japanu i Švicarskoj mozgali su ne bi li se domislili kako bi takav planet mogao nastati jer nije u skladu s većinom sadašnjih modela kojima objašnjavamo takve pojave.

Jedna od teorija koja bi mogla objasniti zašto je tomu tako predviđa sudar s drugim velikim nebeskim tijelom u njegovim ranim danima. Sunčev sustav nastao je od diska prašine koji je okruživao Sunce i s vremenom se zgusnuo u planete i druge objekte.

Tijekom tog razdoblja Jupiter bi trebao rasti brzo i naglo (u kozmološkim razmjerima, naravno) te snažno gravitacijski djelovati na obližnje planete. Moguće kako se zbog toga jedan od tih proto-planeta sudario s Jupiterom.

Upravo to predviđa model kojeg su istraživači objavili u časopisu Nature. Pritom neimenovani planet veličine Urana ili Neptuna nije tek okrznuo Jupiter, već se zabio ravno u njega.

Hipoteza je ponešto provokativna, ali se oslanja na nemalu količinu dokaza u prilog ideji kako su takvi sudari planeta oblikovali Sunčev sustav kakav poznajemo danas. Ipak, trebat će ih prikupiti još kako bismo mogli biti koliko-toliko sigurni, piše Gizmodo.