Saturnov mjesec Titan često se ističe kao jedno od rijetkih mjesta u Sunčevom sustavu gdje bi, barem teoretski, život mogao postojati. No, novo istraživanje donosi hladan tuš: život je moguć, samo u količinama koje bi jedva prehranjivale jednu dobro uhranjenu mačku.

Titan je jedini mjesec u Sunčevom sustavu s gustom atmosferom, a poznat je i po tekućim tijelima, uključujući i vodu ispod debelog sloja leda. Zvuči obećavajuće, no međunarodni tim astronoma zaključio je da, iako uvjeti možda jesu pogodni, biološki potencijal je nevjerojatno nizak, piše Gizmodo.

Prije točno 20 godina, misija Cassini-Huygens (zajednički projekt NASA-e, Europske svemirske agencije i Talijanske svemirske agencije) pružila je prvi detaljan pogled na Titan. Dok je Cassini nastavio istraživati Saturn i njegove mjesece, sonda Huygens se odvojila i 15. siječnja 2005. sletjela na površinu Titana, postavši tako prvi ljudski objekt koji je to učinio.

Podaci koje je prikupila pokazali su da Titan ima gustu atmosferu bogatu organskim spojevima, temeljnim građevnim blokovima života. No, kao što žumanjak nije kokoš, prisutnost organskih spojeva ne znači nužno da se život razvio.

Teški uvjeti, neobičan okoliš

Kako bi provjerili tu mogućnost, tim pod vodstvom Antonina Affholdera, istraživača sa Sveučilišta u Arizoni, razradio je model u kojem pretpostavlja da bi, ako život postoji, preživljavao putem fermentacije, primitivnog procesa u kojem mikroorganizmi stvaraju energiju bez kisika.

Zvuči poznato? Da, to je isti proces kojim fermentiramo tijesto za kruh.

Znanstvenici su identificirali glicin, aminokiselinu važnu za izgradnju proteina, kao najvjerojatniji 'izvor hrane' za eventualne mikrobe na Titanu. Glicin je detektiran na površini, no pitanje je može li ga dovoljno dospjeti do tekućih oceana ispod 50 do 200 kilometara debelog sloja leda.

Zaključak nije optimističan. Prema rezultatima objavljenima u časopisu The Planetary Science Journal, moguća količina života bila bi minimalna – razina biološke mase koja bi mogla opstati iznosila bi svega 7,5 kilograma ugljika, odnosno otprilike masa jedne prosječne kućne mačke.

'Postoji uvriježena ideja da Titan, zbog obilja organskih tvari, ima puno potencijalne hrane za život,' rekao je Affholder. 'No, ne mogu svi organski spojevi služiti kao hrana, oceani su golemi, a razmjena između površine i oceana je vrlo ograničena. Potrebno je pristupiti s više nijansi.'

Drugim riječima, čak i da postoji mikroskopski život, on bi bio nevjerojatno razrijeđen, manje od jedne stanice po litri vode u cijelom oceanu. Pomalo razočaravajuće? Možda, no i dalje postoji šansa da ćemo na ovom egzotičnom svijetu jednog dana pronaći tragove života.