Kosovski dužnosnici ističu tim povodom da je intervencija NATO-a predstavljala zaokruženje stoljetnih težnji Kosovara za slobodom i neovisnošću.

Zračni udari NATO-a započeti su 24. ožujka 1999., a okončani su 10. lipnja iste godine, usvajanjem Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, a dan ranije, predstavnici Vojske Jugoslavije i NATO-a potpisali su u Kumanovu Vojno-tehnički sporazum, koji je označio početak povlačenje srpskih snaga s Kosova i ulazak međunarodnih vojnih snaga.

Kada je NATO prije deset godina, 12. lipnja, ušao na Kosovo počela je realizacija volje naroda za slobodom i neovisnost, ističu u svojim ocjenama kosovski politički čelnici. S druge strane, kosovski Srbi ističu da njihovi problemi nisu riješeni završetkom ratnog sukoba.

Kosovski predsjednik Fatmir Sejdiu poručio je u obraćanju građanima Kosova da su "ratni sukobi i egzodus sada stvar povijesti" i da je Kosovo "krenulo putem perspektive i razvoja".

S ulaskom NATO snaga počela je sloboda za Kosovo, izjavio je premijer Hashim Thaci ističući da pored proslave 10. obljetnice završetka sukoba, Kosovo obilježava i obljetnicu stupanja na snagu kosovskog Ustava.

"Dolazak NATO-a na Kosovo važna je obljetnica i predstavlja početak slobode i demokratske tranzicije", kazao je u svojoj poruci kosovski premijer Hashim Thaci.

Čelnik Srpskog pokreta otpora za Kosovo Ranđel Nojkić izjavio je da su preduvjeti za normalizaciju života razmatranje uzroka i posljedica sukoba. Nojkić ističe kako je činjenica da je Slobodan Milošević vodio nepravednu i štetnu politiku na prostoru bivše Jugoslavije, ali dodaje da ni međunarodna zajednica nije donijela mir.

Nakon intervencije NATO-a i raspoređivanja snaga KFOR-a NATO je na Kosovu imao gotovo 50 tisuća pripadnika, koji su doprinjeli stabilizaciji stanja na Kosovu. Njihov broj u međuvremenu se smanjivao, a prema riječima glavnog tajnika Saveza Jaapa de Hoopa Scheffera, planira se da početka iduće godine broj ljudi u sastavu KFOR-u smanji sa sadašnjih 14 na 10 tisuća pripadnika.