1. Franjo Tuđman, u vrijeme Oluje predsjednik RH i zapovjednik Oružanih snaga RH

Ime hrvatskog predsjednika nezaobilazno je kad se spominje Oluja. Pod njegovim vodstvom dio Hrvatske je oslobođen, a dio dvije godine kasnije mirno reintegriran. S druge strane ostaje činjenica da je veliki broj Srba potjeran, kuće su im zapaljene, a ni sam Tuđman nije se libio priznati što se dogodilo. Tako je u Vlaku slobode koji se iz Zagreba preko Knina put Splita zaputio netom nakon Oluje kazao: 'Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo. A oni iz svijeta koji nam danas prebacuju da palimo srpske kuće na oslobođenim dijelovima Hrvatske, neka se prisjete da je upravo biblijsko načelo, iz starog zavjeta: oko za oko, zub za zub.'  I dok su jedni ratovali i ginuli drugi su kroz privatizaciju i pretvorbu stvarali carstva što je opet jedna od zasluga tada aktualne politike koju je Tuđman predvodio. Također politika spram BiH i otvaranje fronta s Bošnjacima nešto je što mu se oduvijek stavljalo na teret. U lipnju 1997. reizabran je na mjesto predsjednika na kojem je ostao do smrti 1999. godine.

2. Gojko Šušak, ministar obrane

Tuđmanova desna ruka, gastarbajter iz Kanade ministarsku dužnost obnašao je od 1991. pa do smrti 1998. godine. Isprva je bio zamjenik Martina Špegelja, a kad je imenovan za ministra, sam je priznao da za taj posao nije osposobljen: 'Nisam čak nikad služio vojsku. Istina, mnogo sam o tome čitao, ali nikad nisam ni sanjao o ratu. Posljednje o čemu bih maštao je mjesto ministra obrane jedne države.' Kontroverze su ga pratile čitavo vrijeme, od toga da je vodio paralelnu liniju zapovijedanja vojskom do toga da je vilu od 237 četvornih metara uredio novcem Ministarstva obrane.

3. Zvonimir Červenko, načelnik Glavnog stožera

Nesuđeni prvi ministar obrane koji je tu funkciju odbio uz obrazloženje da je vojnik a ne političar. Neposredno prije Oluje na mjestu načelnika Glavnog stožera naslijedio je generala Bobetka. Na dužnosti načelnika GS OS RH bio je od srpnja 1995. do studenog 1996. Za njegovog zapovijedanja izvedena je i najuspješnija Operacija Oluja. Umirovljen je 1996., a nakon toga bio je od 1997. do 2000. HDZ-ov zastupnik u Županijskom domu Sabora. Preminuo je iznenada 2001. godine.

4. Pavo Miljavac, pomoćnik načelnika Glavnog stožera

Nakon Červenkova umirovljenja postao je načelnik GSOSRH-a gdje se zadržao do 1998. Dvije godine potom obnaša dužnost ministra obrane. Nakon parlamentarnih izbora 2000. godine ulazi u Sabor kao zastupnik HDZ-a, da bi prešao u novoosnovani Hrvatski demokratski centar. U Saboru je boravio do 2003. Bavio se drvnim biznisom, ali je u njemu praktički izgubio sve što je imao. Na dražbi mu je završio cijeli biznis, pilana, proizvodne hale, ali i obiteljska kuća.

5. Vinko Vrbanac, pomoćnik načelnika Glavnog stožera

Nakon uspješno provedene akcija Oluja i Maestral u rujnu 1995. krenulo se u operaciju Una koja je, kasnije se pokazalo, bila loše pripremljena, a očito da nije bilo ni komunikacije između Tuđmana i Červenka jer potonji, kao načelnik GS-a, o istoj nije znao ništa sve dok nije počela. Dan nakon početka obustavljena je. Prema službenim podacima, stradalo 49 pripadnika HV-a. Akcijom je zapovijedao general Marijan Mareković, a kad se doznalo daje u nekoliko sati poginulo 27 hrvatskih vojnika, u inspekciju je poslan Vrbanac i akcija je obustavljena. Bio je optužen za neuspjeh akcije, protiv njega je pokrenut stegovni postupak nakon čega je umirovljen.

6. Davor Domazet Lošo, načelnik Obavještajne uprave

Od 1998. do 2000. obnašao je dužnost načelnika GSOSRH-a nakon čega je unaprijeđen je u čin admirala. Zbog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika tadašnjim vlastima, u kojima su tražili zaštitu digniteta Domovinskog rata, predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. godine. U politici se aktivirao u stranci Miroslava Tuđmana, Hrvatski identitet i prosperitet (HIP). Svojim medijskim istupima, aktualni savjetnik u Vijeću za domovinsku sigurnost, predsjednice Kolinde Grabar Kitarović često je izazivao podsmijeh u javnosti. U prosincu 2010. slavodobitno je najavio da će se Jugosfera, odnosno, Jugoslavija sasvim sigurno obnoviti 28. lipnja 2014. Gostujući 'Nedjeljom u 2', iznio teoriju da je Josip Broz Tito bio zapravo sin austrijskog bogataša i njegove sluškinje Hrvatice, da je bio i ruski agent i da se nije odvajao od torbice od zmijske kože. U istoj emisiji priznao je da je iz JNA u HV prešao sa zakašnjenjem zbog zubala. Naime, proteza koju je radio na Vojno-medicinskoj akademiji kasnila je pa je kasnio i on s prelaskom. Također, iznio je predviđanje da će 2025. godine u Rijeci početi Treći svjetski rat.

7. Imra Agotić, zapovjednik ratnog zrakoplovstva

Od trenutka kad je prešao na hrvatsku stranu, Agotić, do tada najvažniji kontraobavještajac 5. korpusa JNA, stalno je napredovao i imao važne uloge u Domovinskom ratu. Neposredno pred Oluju promaknut je u čin general-pukovnika da bi u proljeće 1996. postao pomoćnik načelnika GSOSRH-a za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Na toj je funkciji bio do 2000. godine, kada ga Stjepan Mesić imenuje svojim pomoćnikom za obranu. Dvije godine kasnije odlazi u mirovinu s činom generala zbora, a potom ga Mesić imenuje savjetnikom za nacionalnu sigurnost. Svjedočio je u procesu protiv Slobodana Miloševića u Haagu. Iznenada je preminuo 18. ožujka 2012. godine.

8. Ivan Tolj, načelnik političke uprave

Javnost ga pamti kao čovjeka koji je vodio je konferencije za medije tijekom operacije Oluja. Slovio je za čovjeka od povjerenja Gojka Šuška, a zbog pisanja pjesama zvali su ga general-pjesnik. U veljači 2000. razriješen je dužnosti pomoćnika ministra obrane za odnose s javnošću i informiranje nakon čega je umirovljen. Vladino Povjerenstvo za reviziju invalidnosti ukinulo mu je status 80-postotnog ratnog vojnog invalida, ali mu je nakon sudske bitke Upravni sud vratio invalidski status. U jeku rata 1994. dobio stan od 114 m2 u Ilici, a dvije godine kasnije zamijenio ga je za stan od 130 m2 u urbanoj vili na zagrebačkom Horvatovcu. Stan vrijedan 2,2 milijuna kuna otkupio je za 229 tisuća kuna. Ništa nije bilo sporno.

9.Luka Džanko, zapovjednik zbornog područja Bjelovar

U operaciji Oluja vodio je borbe u 'Sjevernom sektoru' na području Banovine, zapovjedajući operativnim pravcem Hrvatska Kostajnica. Umirovljen je s činom generala bojnika 1996. godine. Kada je 12 generala HV-a 2000. pismom zatražilo zaštitu digniteta Domovinskog rata, Džanko se ogradio od njihova čina. 'Sramota je što među tim generalima ima i onih koji su se u ratu obogatili. Ima i onih koji su preforsirani u činovima, a nemaju potrebno obrazovanje... Iznenadilo me da je general Gotovina potpisao to pismo. U ratu sam bio njegov zamjenik, i u mnogo sam navrata zaključio da je isključivo vojnik te da ga politika ne zanima', rekao je tada Džanko. Generala Bobetka 2002. optužio je da su pripadnici HVO-a zaduženi za sabirni logor Dretelj bili pod izravnim zapovjedništvom generala Bobetka, i da je on morao znati za mučenja muslimanskih zarobljenika. Godinu dana kasnije postao je osumnjičenik Haškog suda pod sumnjom da je kršio humanitarna prava na 'Južnom bojištu' i na području Bosne i Hercegovine. Sumnja je kasnije skinuta, a danas se bavi vinogradarstvom u Perkoviću i na Lastovu.

10. Ivan Basarac, zapovjednik zbornog područja Zagreb

Među prvima se stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci 1991., a blisko je surađivao i s vrhom hrvatske države početkom 90-ih godina dok je bio u JNA. Sudjelovao je u svim važnijim akcijama Hrvatske vojske, zaključno s Olujom gdje je vodio operacije oslobođenja Banovine, a u mirovinu je otišao s funkcije pomoćnika načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske. Umirovljen je 1998. Devet godina kasnije pozlilo mu je nakon posjeta zubaru. Preminuo je od posljedica srčanog udara.

11. Petar Stipetić, zapovjednik sektora Istok i Sjever

Stipetić je početak Oluje dočekao kao zapovjednik sektora Istok u Podunavlju. Međutim, 2. kolovoza nazvao ga je Tuđman i tražio da preuzme Sektor Sjever jer je 'kod Petrinje zapelo'. Uspješno je vratio postrojbe na ranije položaje, da bi ujutro 7. kolovoza ušao u Petrinju, oko podne u Kostajnicu, a navečer u Glinu. Zapovjednik srpskih snaga Čedo Bulat, inače, njegov nekadašnji podređeni potpisao je predaju. Legenda kaže da je njihov dijalog izgledao ovako; Stipetić ga je upitao: 'Kako je, Rade?', na što mu je Bulat odgovorio: 'A, evo, jebi ga...' Nakon operacije Oluja postavljen je na dužnost unutar GS-a. Iako je bio zapovjednik Sjevernog sektora u operaciji Oluja nikada nije predao prijavak o svom sudjelovanju u operaciji jer ga nitko to nije tražio. Po odlasku u mirovinu zapisnik je predao arhivi MORH-a. Načelnik GS-a postaje 2000. i tu ostaje do 2003. godine. Sumnjičilo ga se za ratne zločine po zapovjednoj odgovornosti, razgovarao je s haaškim istražiteljima, ali nikada nije optužen. Živi u Zagrebu.

12. Miljenko Crnjac, zapovjednik zbornog područja Karlovac

S 35 godina bio je najmlađi general u Oluji. Postrojbe pod njegovim zapovjedništvom probile su se do Slunja i izišle na granicu s BiH. U proljeće 1996. Tuđman ga je imenovao za pročelnika svog vojnog kabineta nakon čega dobiva čin general pukovnika. Umirovljen je 2001. A onda kreće u biznis s razminiranjem osnovavši tvrtku Rumital koju vodi njegova supruga Ružica. Prošlu godinu tvrtka je poslovala s dobiti od dva milijuna kuna.

13. Marijan Mareković, Operativni pravac Ogulin

Diplomirani kriminalist i jedan od ključnih ljudi u akciji Bljesak iz pravca Ogulina vodio je Oluju. Ratni zapovjednik 1. gardijske brigade Tigrovi nakon rata bio je pomoćnik ministra za personalno upravljanje, zapovjednik kopnene vojske i glavni inspektor obrane u MORH-u. Iz vremena dok je bio glavni inspektor datira incident kada je za vrijeme inspekcije na poligonu u Gašincima u tenku provozao svoju tajnicu zbog čega je bila otvorena istraga. Od 2012. general-pukovnik vodi državnu tvrtku Pleter usluge, nastalu izdvajanjem djelatnosti iz Ministarstva obrane.

14. Mirko Norac, zapovjednik zbornog područja Gospić

Dragovoljac Domovinskog rata, bio je pripadnik ATJ Lučko, potom zapovjednik 128. brigade HV-a Gospić, da bi brzo napredovao i preuzeo 9. gardijsku brigadu 'Vukove' i vodio ih u akcijama Maslenica i Medački džep. U operaciji Oluja je kao zapovjednik Zbornog područja Gospić vodio akciju oslobađanja pravca prema Ljubovu. Nakon pisma dvanaestorice generala 2000. godine predsjednik Mesić ga je umirovio. Zbog kaznenog djela protiv ratnog prava i običaja te civilnog stanovništva pritvoren je 2001. Osuđen je u lipnju 2004. na 12 godina zatvora, a iste je godine Haški sud protiv njega podigao optužnice zbog akcije u Medačkom džepu. Osuđen je 2008. na sedam godina zatvora. Kazna mu je objedinjena na petnaest godina. Nakon odslužene dvije trećine kazne uvjetno je pušten na slobodu u studenom 2011. Bio je dobitnik brojnih odlikovanja koja su mu nakon pravomoćne presude oduzeta.

15. Ante Gotovina, zapovjednik zbornog područja Split

Umirovljeni general HV-a jedan je od onih po čijem bi se životu mogao napraviti predložak za igrani film. Pripadnik Legije stranca iz dijaspore se vratio 1991. i kao branitelj se priključio Zboru narodne garde. Prošao većinu ratišta, bio ranjavan, a od 1992. do 1996. zapovjednik je zbornog područja Split. Uz Janka Bobetka i Antu Rosu vodio akciju Maestral, a kao general-pukovnik organizira i vodi niz desetomjesečnih pripremnih operacija koje su prethodile Oluji, opkoljavanju i oslobođenju Knina. Supotpisnik je pisma dvanaestorice generala zbog čega ga je Mesić umirovio. Haški sud protiv njega je 2001. podignuo optužnicu za planiranje etničkoga čišćenja i ratne zločin, nakon čega se Gotovina daje u bijeg. Nakon četiri godine skrivanja uhićen je krajem 2005. dok je večerao na Kanarskim otocima. Kod njega je pronađeno 12 tisuća eura i putovnica na ime Kristijan Horvat. Prebačen je u UN-ov zatvor u Scheveningenu gdje je početak suđenja 2008. Nepravomoćnom presudom 2011. proglašen je krivim i osuđen na 24 godine zatvora. Godinu i pol dana kasnije pravomoćnom presudom oslobođen je svih optužbi i pušten na slobodu. Po povratku u Hrvatsku, na dočeku na Jelačić placu, na iznenađenje desnice kazao je: 'Rat je gotov, okrenimo se budućnosti.' Danas je u biznisu s tunama, a slobodno vrijeme krati na moru.

16. Mladen Markač, zapovjednik specijalne postrojbe MUP-a

Sudjelovao je u mnogim ratnim operacijama u Oluji, u kojoj je njegova postrojba imala posebno zahtjevnu i tešku zadaću spuštanja s Velebita prema Gračacu i granici s BiH. Čin generala dobio je uoči same akcije, a 1996. postao je saborski zastupnik HDZ-a. Istodobno je obnašao dužnost pomoćnika ministra policije za specijalnu policiju sve do 2000. godine kada je umirovljen. U ožujku 2004. Haški sud podigao je optužnicu protiv njega zbog sumnje da su postrojbe pod njegovim zapovjedništvom počinile ratne zločine tijekom Oluje. Za razliku od Gotovine, stavio se na raspolaganje sudu. Omogućena mu je obrana sa slobode, ali je bio u kućnom pritvoru. Kada su mediji objavili da je bio u lovu na veprove, prebačen u haški pritvor u Sheveningenu. Prvotno je proglašen krivim i osuđen na 18 godina zatvora. Istodobno s Gotovinom, Žalbeno vijeće oslobodilo ga je svih optužbi i pustilo na slobodu. Živi u Zagrebu i slobodno lovi veprove.