Hrvatski ministri, saborski zastupnici i ostali dužnosnici uvijek hvale učinak hrvatskih vojnika koji obučavaju Afganistance, a pohvale dobivaju i od NATO saveza, koji vodi misiju Resolute Support, u sklopu koje djeluju. Hrvatska je u te misije, čulo se tijekom predizborne kampanje za predsjedničke izbore, uložila dvije milijarde kuna.

Prije nekoliko mjeseci i general pukovnik Ben Hodges, zapovjednik američkih kopnenih snaga u Europi, nahvalio je učinak HV u toj zemlji.

'Veselim se mogućnosti da posjetim trenažne poligone Hrvatske vojske. Hrvatska je vrlo sposoban, učinkovit i vjerodostojan saveznik, članica NATO-a već nekoliko godina. Hrvatski i američki vojnici služili su zajedno u Afganistanu, Hrvatska i dalje daje odlučnu potporu. Njezina potpora protiv islamističkih ekstremista bila je vrlo važna', rekao je u lipnju Hodges.

Kako je onda moguće da su se vojnici Afganistanske vojske (ANA), koje je po svim pravilima za borbu pripremila Hrvatska vojska 'raspali' u prvom ozbiljnom kontaktu s bosonogim talibanima. Otegotna im je okolnost to što su se branili i bili brojčano nadmoćni 14 naprama jedan? Jesu li za to krivi i hrvatski vojnici, koji su ih zajedno sa savezničkim NATO snagama obučavali?

Ukratko - za debakl Afganistanske vojske nisu krivi Hrvati koji su ih obučavali. Oni su svoj posao odradili pošteno i kvalitetno, ali afganistanski vojnici naprosto nisu željni borbe, otkriva nam sugovornik koji je sudjelovao u obuci afganistanskih snaga, a želi ostati neimenovan.

Kaže da većina vojnika koji se prijave u Afganistansku vojsku to čini jer nema nikakav posao, a ne zato što je voljno boriti se za svoju zemlju.Dio ih čak simpatizira talibane, a nisu rijetki slučajevi u kojima su ubačeni talibani napali i ubili svoje mentore.

Hrvatska, čini se, manjak žrtava može zahvaliti zrelosti vojnika koje šalje u misije te dobroj kulturološkoj pripremi. Pripadnici HV svoj su posao odradili profesionalno, ali cijeli taj posao je beskoristan, smatra naš sugovornik. Naime, svi su u toj zemlji svjesni da će nakon odlaska NATO snaga ponovno nastati potpuni kaos.

Postoji li, uz demotivaciju vojske, još neki razlog zbog tako neučinkovite obrane Kunduza? Postoje. Naime, Kunduz je grad na sjeveru Afganistana, pa mnogi misle da je time bliži snagama Sjevernog saveza, koji je uz američku pomoć porazio talibane prije 14 godina.

No, Kunduz je specifičan slučaj u Afganistanu. On je bio posljednje talibansko uporište u toj zemlji, a većinu od 300.000 stanovnika u njemu čine Paštuni, sunitska etnička skupina koja gotovo u pravilu podupire talibane. Paštuni su formalno zastupljeni u vertikali vlasti, pa je i sadašnji predsjednik
Mohammad Ashraf Ghani Paštun.

No, na vlasti su nakon američke intervencije u Afganistanu bile zapravo manjinske skupine koje su im u ratu i pomogle, među kojima ima i Paštuna, ali politički i dalje zemljom dominiraju Tadžici, Hazari, Uzbeci, Turkmeni, Baluči itd...Teško je reći koliko je točno Paštuna u Afganistanu, jer je država nefunkcionalna već desetljećima i plemenski podijeljena. Procjenjuje se da ih ima između 40 i 60 posto, ali u svakom slučaju dominantna su etnička i jezična skupina u toj zemlji.

Mnogi od njih talibane su u Kunduzu dočekali kao osloboditelje. Zato i ne čudi što je grad pao tako lako. Zapravo, pad Kunduza neobično podsjeća na pad velikih iračkih gradova Mosula i Kirkuka, gdje su također 'državni vojnici' bezglavo pobjegli u sukobu s znatno slabijim, ali motiviranijim vojnicima Islamske države. Ne treba posebno isticati da su stanovnici Mosula i Kirkuka bili Arapi suniti, baš kao i pripadnici Islamske države, a u ime države 'branili' su ih šijiti koji su vjerni iračkoj vladi.

Talibani su nakon zauzimanja Kunduza najavili da neće biti pljačke, niti streljanja zatvorenika bez suđenja. To govori da oni vjeruju da su 'među svojima', što se ne može reći za pripadnike Afganistanske vojske, koji su i prije pada tog grada kontrolirali jedva 30 posto istoimene pokrajine.

Afganistanska vlada najavljivala je veliki protunapad, ali u ovim trenucima talibani i prebjezi koji im se masovno pridružuju i dalje napreduju, pa su se u sukobe uključile i snage NATO saveza, te pokušavaju zadržati aerodrom nedaleko Kunduza.

Čini se da je napad na Kunduz dio šire talibanske ofenzive uoči otvaranja dugo najavljivanih mirovnih pregovora o podjeli vlasti u Afganistanu.

Hrvatski vojnici su u Afganistanu svoj posao obavili, ali političari, kako američki, tako europski i hrvatski - nisu!