'Kad sam preuzeo reprezentaciju, igračima sam objasnio svoje nogometne principe. Volim igru s puno dodavanja, volim da moja momčad ima posjed lopte i kontrolira utakmicu. Volim kada smo u stanju dobro odigrati napad iz zadnjeg reda, volim kada je moja momčad efikasna', to su bile uvodne riječi Laurenta Blanca kao izbornika Francuske. Tih se postulata itekako drži.

Za momčad koja se nakon Svjetskog prvenstva 1998. bazirala na obrani i protunapadima, ovo je bila velika, ambiciozna promjena, s obzirom na to da Francuska više nema previše velikih zvijezda u europskim klubovima. Vremena Zidanea, Henrya i Trezegueta odavno su prošla. Ipak, ova se momčad relativno lako plasirala na Europsko prvenstvo, a neporažena je već osamnaest utakmica u nizu, uključujući i dvoboje sa Nijemcima, Englezima i Brazilcima.

Francuski izbornik se oslanja na sustav 4-2-3-1, koji za cilj ima čvrstu i kompaktnu sredinu. Vratar će biti Hugo Lloris - nepogrešiv u Lyonu, ovaj mladić iz Nice se za mjesto među stativama izborio u konkurenciji Marseilleovog Stevea Mandande.

Na stoperskim pozicijama, ako budu zdravi, Blanc će koristiti Philippea Mexèsa (AC Milan) i Adila Ramija (Valencia). No, upravo je ova pozicija slabost Francuske. Rami je izuzetno snažan, ali pomalo nespretan i neiskusan na najvišoj razini. Mexés je vjerojatno bolji nogometaš, ali ponekad sklon pretjeranim reakcijama koje ga koštaju kartona. Uz sve to, izgubio je mjesto u Milanu, pa će i ovo biti veliki problem za Blanca.

Lijevog braniča bi trebao igrati Patrice Evra iz Manchester Uniteda, pogotovo nakon što je Barcelonin Abidal otpao zbog transplatacije jetre. Na suprotnu stranu će Mathieu Debuchy, Lilleov nogometaš koji je s dvije asistencije bio najzaslužniji za prestižnu pobjedu nad Nijemcima u veljači.

U veznom je redu puno više nejasnoća. Blanc bi za dva zadnja vezna htio kombinaciju čvrstog i opreznog nogometaša te brzog igrača s odličnim pregledom igre. Alou Diarra imao je užasnu sezonu u Marseilleu, a slično je i s Yannom M'Vilom, koji je prvi izbor za ofenzivnijeg u ovom dvojcu, ali i njegova je igra u Rennesu bila daleko od impresivne. Upravo zato Blanc razmišlja o Yohanu Cabayeu, koji je odličan s loptom i koji je igrao odlično za Newcastle.

Tri ofenzivna veznjaka izuzetno su važna u ovom sustavu. Oni bi, u Blancovoj viziji, trebali voditi igru. Blanc je veliki ljubitelj Barcine (ili španjolske) igre kratkih i brzih pasova, a posao mu olakšava činjenica da u momčadi ima nekoliko igrača koji su profilom predodređeni za takvu igru, niski i tehnički potkovani: Ribéry (Bayern), Valbuena (Marseille), Nasri (Manchester City), Ménez (PSG), Martin (Sochaux), Ben Arfa (Newcastle). Najvjerojatnije je da će Nasri i Ribery započeti prvenstvo, a za treće mjesto, na desnoj strani, vlada velika borba. Valbuena je uvijek odličan, Ménez je imao odličnu završnicu sezone sa PSG-om, a Martin je čovjek od povjerenja za Blanca i kompletan igrač. Ne treba zaboraviti ni Yoanna Gourcuffa (Lyon) ni Maloudu, koji je izgubio mjesto u Chelseau, ali je i jedan od najiskusnijih u ovoj momčadi. Postoji i opcija po kojoj bi središnji igrač bio više posvećen defenzivi, pomagao dvojici zadnjih veznih, a u tom bi slučaju izbor bio Cabaye.

Bez obzira na koji se sustav odluči i koji veznjaci budu u prvom planu, sigurno je da će u napad Karim Benzema. Očigledno je i to da bi mu za razinu igara koje pruža u Madridu mogli nedostajati Ronaldo i Ozil - no što je, tu je.

Ako se dogodi katastrofa i Benzema se ozlijedi, njegovo mjesto mogao bi zauzeti Olivier Giroud iz prvaka Montpelliera. No, igrati s njim za Francuze bi značilo potpunu promjenu stila, prelazak na duge lopte i ispucavanja, a to Blanc ne voli. Idući u nizu napadača je Loïc Rémy iz Marseillea, koji zaista voli otvoreni prostor stilom podsjeća na Thierryja Henryja. Izuzetno brz igrač i vrlo koristan za momčadi koje se vole braniti.

Dosad su se Blancovi principi pokazali vrlo uspješnima, bez obzira na nedoumice u veznom redu. Za Francuze je to svakako razlog za optimizam - ali jedno su kvalifikacije i prijateljske, a drugo veliko natjecanje...