Nova studija procjenjuje kolika se konzumacija mesa, a koja uključuje tek manje od dva fileta pilećih prsa tjedno, može smatrati količinom koja je održiva za planet. Isto istraživanje sugerira da čak ni 'skromna konzumacija' govedine nije održiva
Istraživači već godinama pozivaju na potrebu smanjenja unosa mesa i povećanja konzumacije mahunarki kao izvora proteina, s obzirom na to da se procjenjuje da je stoka odgovorna za gotovo 15 posto globalnih emisija stakleničkih plinova.
Stručnjaci tako pozivaju ljude da usvoje biljnu fleksitarijansku prehranu, a ona propisuje da se meso jede manje od jednom tjedno, no konkretne preporuke o tome koliko ga tjedno konzumirati do sada su bile nejasne.
Mesna industrija razara planet
Proizvodnja govedine odgovorna je za oko četiri milijarde tona (devet posto) antropogenih emisija stakleničkih plinova u 2010. godini. Ove emisije uključuju metan, koji nastaje tijekom probave preživača, kao i one iz proizvodnje stočne hrane i promjena u korištenju zemljišta. Prema podacima dostupnim na Wikipediji, stoka zauzima oko 26 posto svih kopnenih površina na Zemlji, uključujući zemljište za ispašu i uzgoj stočne hrane.
Stočarstvo je najveći korisnik zemljišnih resursa na svijetu s pašnjacima koji zauzimaju 26 posto kopnene površine bez leda, a 33 posto oranica koristi se za proizvodnju stočne hrane, navodi Science Direct.
'Većina ljudi shvaća da bismo trebali smanjiti unos mesa i to ne samo zbog ekoloških razloga, već i zbog zdravlja. Međutim teško je definirati što znači 'manje' mesa i kako to zapravo utječe na širu sliku', izjavila je za Independent Caroline Gebara, stručnjakinja za održiv razvoj s Tehničkog sveučilišta u Danskoj.
Koliko mesa tjedno je dobro?
Najnovija studija, objavljena u časopisu Nature Food, donosi konkretan broj: preporučuje se konzumacija od 255 grama mesa tjedno.
'Izračunali smo točnu brojku – 255 grama peradi ili svinjetine tjedno. To je količina koju je lako vizualizirati dok ste u supermarketu', rekla je dr. Gebara.
Konkretno, to je jednako otprilike dva fileta pilećih prsa, što predstavlja tjednu granicu koju osoba može konzumirati bez štete za održivost. Ova brojka odnosi se isključivo na perad i svinjetinu, no studija upozorava da čak i 'skromna potrošnja' govedine već premašuje ono što planet može podnijeti.
'Naši izračuni pokazuju da čak i umjerene količine crvenog mesa u prehrani nisu usklađene s onim što planet može regenerirati na temelju ekoloških čimbenika koje smo razmatrali u studiji', rekla je dr. Gebara.
Međutim postoji mnogo drugih prehrambenih opcija, uključujući one koje uključuju meso, a istovremeno su zdrave i održive. Studija također poziva na bolje političke smjernice i javne inicijative da bi se podržali održivi prehrambeni izbori. Istraživanje je razmotrilo čimbenike okoliša poput emisije ugljičnog dioksida, korištenja vode i zemljišta, kao i utjecaja različitih prehrambenih obrazaca na zdravlje.
Stručnjaci su analizirali više od 100.000 varijacija 11 vrsta režima prehrane, izračunali njihov učinak na okoliš i zdravlje te zaključili da čak i umjerene količine crvenog mesa premašuju planetarne granice održivosti.
Fleksitarijansku, vegetarijansku i vegansku prehranu svijet može podnijeti
S druge strane fleksitarijansku, vegetarijansku i vegansku prehranu planet može podnijeti, tvrdi studija. Osim toga, mješovita prehrana (poput vegetarijanske, ali s dodatkom mliječnih proizvoda ili jaja) također može biti održiva.
'Naprimjer, naši izračuni pokazuju da je moguće uživati u siru ako vam je to važno, a istovremeno imati zdravu i klimatski prihvatljivu prehranu', objašnjava dr. Gebara. 'To vrijedi i za jaja, ribu i bijelo meso, no ključno je da ostatak prehrane bude zdrav i održiv. Dakle to nije pitanje ili-ili', zaključila je.
Fleksitarijanska prehrana: Most između mesne i biljne prehrane
Fleksitarijanska prehrana, koja se temelji na smanjenju unosa mesa, prepoznata je kao vrlo održiva. Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature Food, fleksitarijanci imaju najmanji ekološki otisak, u usporedbi s visokim konzumentima mesa, s najmanje 30 posto nižim emisijama stakleničkih plinova, eutrofikacijom i korištenjem zemljišta.
Radi se o prehrani koja potiče smanjenje unosa mesa. Za razliku od stroge vegetarijanske i veganske prehrane, fleksitarijanci se fokusiraju na biljne izvore proteina – povrće, voće, cjelovite žitarice, mahunarke, orašaste plodove i biljna mlijeka – a meso konzumiraju umjereno, najčešće perad ili ribu.
Ovaj način prehrane nudi brojne zdravstvene prednosti te pomaže u zaštiti okoliša smanjenjem emisija stakleničkih plinova i korištenja resursa. Osim toga, fleksitarijanci često biraju lokalne i sezonske namirnice, spajajući zdravlje, održivost i uživanje u raznolikoj prehrani.
vezane vijesti
Prednosti biljnih proteina za zdravlje i okoliš
Studija pokazuje da veća dostupnost biljnih proteina, poput onih iz mahunarki, orašastih plodova i tofua, korelira s duljim životnim vijekom. Iako životinjski proteini mogu smanjiti smrtnost dojenčadi, biljni proteini povezani su s manjim rizikom od kroničnih bolesti kod odraslih.
Unatoč ekološkim izazovima povezanim s proizvodnjom mesa, Europska unija je 2013. godine dodijelila više od 80 posto poljoprivrednih subvencija za stočarstvo. Ova raspodjela potiče proizvodnju mesa, poput govedine, koja zahtijeva 20 puta više zemljišta od orašastih plodova i 35 puta više od žitarica, čime se otežava prijelaz na održivije prehrambene sustave.
