Obitelj je svetinja, ali samo ako su svetinje republikanske. To se otprilike dade iščitati iz drakonskog amandmana koji je izglasala republikanska većina u Predstavničkom domu američkog Kongresa. Ukinuli su financiranje organizaciji Planned Parenthood koja je obitelji servisirala kontracepcijskim sredstvima, testovima na HIV i rak i općenito vršila usluge po pitanju reproduktivnog zdravlja. Bilo je i abortusa, ali nikada na teret državnog novca
Sa 240 prema 185 glasova u američkom Kongresu prošao je zakon kojim se ukidaju federalna sredstva jednoj od najvećih organizacija za pomoć obiteljima. Što će reći, iznos od nešto manje od 100 milijuna dolara. Moralna većina optužila je Planned Parenthood da vladin novac troši za obavljanje abortusa, što čak i da je istina, ne bi trebao biti apsolutno nikakav problem u zemlji koja se busa u prsa svojom časnom liberalnom i demokratskom tradicijom.
U Americi statistički svaka treća žena ima barem jedan pobačaj u životu i bez obzira na razloge, riječ je, između ostaloga, i o zdravstvenom problemu oko kojega Senat sada diže ruke. 'Ova odluka teško ugrožava prava žena i upliće vladu kao arbitra u privatnim odlukama u vezi s abortusom. Radi se o totalnom ratu protiv žena', kazala je kongresna predstavnica Barbara Lee, dodajući kako republikanci žele nametnuti svoju ideološku agendu na čitavu zemlju.
Novac koji je Planned Parenthood trošio za obavljanje pobačaja nije dolazio iz federalne blagajne. Ono što su primali na temelju Akta o javnom zdravstvu išlo je za snabdijevanje obitelji kontracepcijskim sredstvima, besplatne testove na HIV i rak i ine usluge u službi reproduktivnog zdravlja.
'Kontrola rađanja nije savršena. Žene imaju krhke zdravstvene uvjete. Pomislite na osobu koja boluje od raka dojke, ima problema sa srcem, zatekne se trudna mimo svoje volje i treba prekinuti trudnoću. To je normalni dio zdravstvenog osiguranja. No svaki put kada slušamo o pobačaju, i moram priznati da je to slučaj i s našim dragim prijateljima ovdje u Kongresu, stječe se dojam kao da se radi o strahovitoj tragediji. Radi se o brizi za zdravlje. Nekada je tragična, nekada je olakšavajuća. Nekada je lijek. Nekada je tuga i gubitak', riječi su predsjednice Nacionalne organizacije za žene Terry O'Neill za Huffington Post.
Pitanje o početku života definitivno nije stvar kongresnog pravorijeka, kao što nije niti uplitanje u krajnje osobne zdravstvene i psihološke situacije ljudi koji se odlučuju na pobačaj. Tim više što je abortus u SAD-u legaliziran, ovakvo financijsko miniranje institucije koja, između ostalog, pomaže ženama koje se na njega odluče nije ništa manje nego infantilno patroniziranje nacije. No, kao i uvijek, tko drži novčanik, taj se igra autoriteta.
