Odstupanje Miroslava Škore s vrha Domovinskog pokreta zbunilo je političku javnost u Hrvatskoj, a njegovo objašnjenje da su motivi za takvu odluku prvenstveno privatne naravi primljeno je sa skepsom. Iznenađujuća i nagla Škorina odluka, koja je zatekla čak i njegovu sestru, saborsku zastupnicu Vesnu Vučemilović, neke je podsjetila na šokantan politički uzmak bivšeg premijera Ive Sanadera, no tportalov analitičar Višeslav Raos uočava više razlika nego sličnosti
Politolog Višeslav Raos s Fakulteta političkih znanosti podsjeća na nekoliko dimenzija problema s Domovinskim pokretom. Prva je ta što je Miroslav Škoro stvorio personaliziranu stranku, a koja je u početku nosila i njegovo ime. Iako DP nije jedina takva stranka u Hrvatskoj, dobar je primjer za slučajeve kada se cijela stranka okuplja i vrti oko jedne osobe.
Druga dimenzija, donekle problematična za samog Škoru, bila je ta da on zapravo nikada nije bio političar 'do kraja', već je balansirao na pola puta pozicijom javne osobe u vidu pjevača i zabavljača. O tome je i sam govorio u različitim javnim nastupima.
Treće, unatoč tome što je DP nanizao izborne rezultate koji nisu bili na razini stranačkih očekivanja, članovi Domovinskog pokreta uspjeli su postići stanovit politički uspjeh te izgraditi stranačku bazu i organizaciju na terenu. Sve to uz sudjelovanje niza ljudi s drukčijim idejama, očekivanjima i planovima, možda i žešćim političkim stavovima od samog Škore. Ako oni misle da nije dovoljno napravljeno, sigurno je došlo do prijepora.
vezane vijesti
'U svemu je najčudnije to što se čini da nije bilo interne stranačke komunikacije, a to je vidljivo i po reakciji sestre Miroslava Škore. Zbog toga dio ljudi kaže da je ostavka došla naprasno i da iza nje stoje neki drugi razlozi. Naravno da nije isključeno to da je ostavka rezultat nekih konkretnih događanja posljednjih dana i tjedana, no mislim da nam povlačenje paralele sa Sanaderom ništa ne govori, niti nam pomaže da rasvijetlimo stvari', ocjenjuje Raos, dodajući da je u pitanju drugi kontekst i drugo vrijeme, a ostavku čelnika jedne oporbene stranke nije uputno uspoređivati s ostavkom jednog premijera ni po političkoj dimenziji ni po implikacijama.
Koalicija okupljena oko Domovinskog pokreta na lanjskim parlamentarnim izborima osvojila je 16 saborskih mandata, a stranačke boje danas brani devet zastupnika: uz Škoru i njegovu sestru, to su Stjepo Bartulica, Davor Dretar Drele, Stipo Mlinarić, Ivan Penava, Ante Prkačin, Daniel Spajić i Ružica Vukovac. Najjače je odjeknulo odvajanje Karoline Vidović Krišto i Milana Vrkljana, a koji su kao glavne razloge za napuštanje Kluba zastupnika Domovinskog pokreta naveli političke pritiske, spletkarenja unutar stranke i 'duboku državu'.
Raos ne isključuje daljnje raskole, imajući u vidu dinamičnost hrvatske političke scene, no u svakom slučaju obrisi budućeg Domovinskog pokreta postat će puno jasniji kada se izabere novo vodstvo i kada se iskristalizira eventualni budući Škorin angažman u stranci. Neobično je, ipak, to da Škoro namjerava zadržati funkciju potpredsjednika Sabora. 'Vjerojatno će i drugi politički akteri dovesti to u pitanje', najavljuje Raos.
U svakom slučaju, HDZ-u trenutno nije uputno širiti saborsku većinu jer to uvijek nosi dodatnu političku cijenu u vidu kadrovskih i ostalih ustupaka. Vladajuća stranka ima razloga za slavlje jer joj je oslabljena konkurencija koja joj puše za vratom, ali razloga za otvaranje šampanjca ipak nema, zaključuje Raos.
