Premda je riječ o brodu s modernim sustavima obrane, mnogi analitičari smatraju da se radi o preskupom brodu koji neće imati suviše šansi u srazu s ruskom Crnomorskom flotom iz nekoliko razloga.

Kako su izvijestili ukrajinski mediji, ceremoniji porinuća Hetmana Ivana Vikovskog u Istanbulu nazočili su prva dama Ukrajine Olena Zelenska, ukrajinski ministar obrane Rustem Umijerov, zapovjednik ukrajinske ratne mornarice Oleksij Neižpapa, izvršni direktor brodogradilišta RMK Marine Baykar Haluk Bayraktar i predstavnik krimskih Tatara te dugogodišnji disident iz sovjetskog razdoblja Mustafa Džemilev.

Korveta je dobila ime u ožujku 2024. po hetmanu Ivanu Vihovskom, odnosno vojnom zapovjedniku zaporoških kozaka iz 17. stoljeća, a zbog turske pomorske tradicije, brod je svečano položen tek nakon izgradnje nekih dijelova i trupa.

Korveti klase ADA i oznake F-212 prethodila je u svibnju dovršena korveta Hetman Ivan Mazepa (F-211), a koja se još uvijek testira. Dosad je za tursku mornaricu izgrađeno četiri korvete klase ADA i jedna za pakistansku mornaricu, s time da Pakistan planira izgraditi još tri broda, a Ukrajina dodatni treći brod.

Korvete klase ADA imaju deplasman od 2400 tona, duljinu od 99,5 metara, širinu od 14,4 metra i gaz od 3,6 metara. Brzina plovila iznosi 29 čvorova, odnosno 53 kilometara na sat, domet mu je 5632 kilometra, a izdržljivost 21 dan uz logističku podršku i 10 dana u autonomnom načinu rada.

Posadu, pak, čine 93 člana, s dodatnih 13 osoba dostupnih na brodu. Protupodmornička korveta klase ADA osnovno je plovilo projekta MILGEM kojim upravlja turska ratna mornarica i koji ima za cilj razvoj višenamjenskih korveta, fregata i razarača koji se mogu rasporediti u nizu misija, uključujući izviđanje, nadzor, rano upozoravanje, protupodmorničko ratovanje, zemlja-zemlja i zemlja-zrak ratovanje te amfibijske operacije.

Klasa ADA je vizualno slična američkom obalnom borbenom brodu klase Freedom, s time da korvete turskog projekta imaju prednost u naoružanju, radaru i sonaru, dok su američke u prednosti pred turskima u većoj brzini i modularnom dizajnu.

Paluba prilagođena za mornaričku inačicu Blackhawka

Brod se kreće zahvaljujući CODAG pogonu njemačke tvrtke Renk koji se sastoji od plinske turbine od 31.000 konjskih snaga i dva dizelska motora od 5790 'konja'. Svaki dizelski motor pokreće jedan propeler promjenjivog koraka kroz dvobrzinski glavni mjenjač.

Križno povezani mehanizam distribuira snagu iz plinske turbine kroz oba glavna mjenjača na dvije osovine. Plovilo može raditi u dizelskom modu na jednoj plinskoj turbini ili u CODAG modu, s time da u tom slučaju dizelski i turbinski motori daju kombiniranu snagu od 38.800 konjskih snaga.

Turski konstruktori su na pramac klase ADA postavili top Super Rapid kalibra 76 milimetara koju proizvodi talijanska tvrtka OTO Melara. Instalacija ima brzinu paljbe od 120 granata u minuti koje pogađaju mete na udaljenosti od 16 kilometara, s time da je izlazna brzina projektila 915 metara u sekundi.

Top može ispaljivati visokoeksplozivne, višenamjenske i proturaketne projektile s blizinskim upaljačem i kuglicama od volframa za definirani učinak fragmentacije. Također, top ispaljuje i protuoklopne projektile, vođeni projektil DART za protuzračne i proturaketne ciljeve te vođeni projektil VULCANO dometa do 40 kilometara.

Na bokovima broda postavljeni su daljinski upravljani moduli STAMP kalibra 12,7 milimetara i topovi Korkut kalibra 35 milimetara koje proizvodi turska tvrtka Aselsan, dok protubrodsko oružje predstavljaju dva lansera raketa Harpoon ili Atmaca. Protuzračnu obranu osiguravaju protuzračne rakete RIM-116 smještene u lanserima Mk 49, dok se za obranu od površinskih plovila i podmornica koriste torpeda Mk 46, smještena u dva dvostruka nosača torpeda Mk 32.

Brod također može primiti i protupodmornički helikopter S-70B Seahawk. Oba broda za ukrajinskog naručitelja bit će opremljena Thalesovim pomorskim sustavom za kontrolu i praćenje paljbe Sting EO Mk 2, Aselsanovim satelitskim komunikacijskim sustavima, potom sustavima za elektroničko ratovanje ARES-2N za širokopojasno skeniranje prostora i pronalaženje ciljeva i sustavima za lansiranje mamaca Mk 36 SRB OC, tipičnim za korvete klase ADA.

Osim toga, plovila imaju i sustav GENESIS koji je razvijen za fregatu klase G, turske inačice američke fregate klase Oliver Hazard Perry.

Cijena broda porasla dvostruko, problematična i doprema

Plovila imaju unutarnji sonar koji je razvilo Vijeće za znanstvena i tehnološka istraživanja Turske, a proizveo STM ONUK-BG Dedence Systems. Sonar, inače, koristi tehnologiju nanopoboljšanog polimera ojačanog vlaknima, dok sve ostale komunikacijske, optoelektronske senzore i laserske sustave upozorenja potpisuje već spomenuti Aselsan.

Ista tvrtka proizvodi i taktički radar ALPER. Valja reći da klasa ADA koristi i visoko precizni navigacijski sustav mapiranja (ECPINS) te sustav IPMS koji kontrolira strojeve, pomoćne sustave, proizvodnju i distribuciju električne energije. Potonji može otkriti požar, pokrenuti njegovo automatsko gašenje i pratiti štetu na brodu.

Do izgradnje brodova za ukrajinsku ratnu mornaricu došlo je nakon neočekivanog sporazuma potpisanog u prosincu 2020. godine. Prema planu, većina oba broda trebala je biti izgrađena u Turskoj, nakon čega je trebala uslijediti lokalizacija izgradnje u ukrajinskim brodogradilištima. Međutim, otvorena ruska invazija je poremetila izvorne planove, a cijena po brodu je skočila s prvotnih 92 milijuna na 170 milijuna dolara, što je iznosilo 30 posto ukupnog ukrajinskog obrambenog proračuna.

Ukrajinski vojni analitičari zamjerili su naručiteljima i kupnju brodova ove klase što je bilo u suprotnosti sa Strategijom razvoja ukrajinske mornarice, koja je predviđala nabavu korveta za isključivu kontrolu pomorskog gospodarskog pojasa 2025.-20230.

Treći problem je dopremanje broda do baze i njegovo lokalno raspoređivanje. Stručnjaci ocjenjuju da će korvete klase ADA odmah po dopremanju postati ključna meta za rusku Crnomorsku flotu, odnosno da će Moskva pokušati uništiti plovila odmah po njihovom ulasku u teritorijalne vode Ukrajine.

Uz to, analitičari smatraju da korvete neće moćni pouzdano djelovati izvan matične baze zbog stalne prijetnje ruske flote, obalnih raketnih sustava i ratnog zrakoplovstva. Također, tvrde i da je za suprotstavljanje neprijatelju potrebna obučenost i usklađenost zapovijedanja brodom, što se postiže čestim vježbama, koje, prema dostupnim informacijama, nisu provedene.