'Pogrešno je reći da je zrakoplov A320 sa 150 osoba pao samo zato što je za upravljač dospio kopilot Andreas Lubitz koji je namjerio oduzeti život sebi i svim drugima', kaže za tportal psihologinja Rajka Marković, koja je godinama izravno evaluirala pilote kao psihologinja zadužena za selekciju a potom i direktorica ljudskih resursa Croatia Airlinesa
Kaže da je svaka zrakoplovna nesreća posljedica nekoliko faktora, a može se dogoditi samo kada se svi ti faktori poslože.
Greška ljudskog faktora sama po sebi ne znači nesreću ako se pravilno provode procedure, ako sustavi dvostrukih kontrola funkcioniraju, ako istodobno ne zakaže tehnika. U ovom slučaju,čini se da je zakazao ljudski faktor. No, da su procedure bile drugačije, do nesreće možda ne bi došlo' tumači Marković.
Mogućnost da pilot ostane sam u kokpitu u skladu je sa sadašnjim standardnim sigurnosnim propisima koji se u Europi primjenjuju na nacionalnoj i na EU razini, preko Agencije za sigurnost u zračnom prometu sa sjedištem u Koelnu. Neki avioprijevoznici u SAD-u primjenjuju strože sigurnosne standarde, pa pilot ni kojem trenutku ne može ostati sam u kabini. U vrijeme kad drugi pilot odlazi na WC, pridružuju mu se posebno angažirani sigurnjaci. Ali – to u Europi nije slučaj.
'Closed cockpit door policy', odnosno politika zaključanih vrata kokpita koja je uvedena u zračnim kompanijama nakon 11.9. 2001. prije tri godine možda spasila putnike od nesreće. Naime, tada je kapetan američkog avioprijevoznika JetBlue doživio psihički slom usred leta, pa ga je kopilot zaključao izvan kabine.
Četvorica putnika, među njima umirovljeni policajac i bivši zatvorski čuvar, fizički ga je svladalo i držalo nepokretnog sve dok avion nije nepredviđeno sletio na aerodrom u Amarillu, u Teksasu.
No, ista procedura sada je zakazala jer je kopilot sa psihičkim poteškoćama ostao sam u kokpitu.
'Očekujem da će se vrlo brzo izmijeniti procedure i više neće moći ostati jedan član posade sam u kokpitu, a morat će se nešto napraviti i oko mogućnosti kontrole namjernog blokiranja ulaza u kokpit', kaže Rajka Marković.
Objašnjava da sada nitko nije predvidio tu mogućnost da pilot samoubojica zaključa kolegu izvan kokpita, jer je procedura bila temeljena na sprečavanju sasvim drugačije prijetnje – one izvanjske.
Andreas Lubitz, 28-godišnji Nijemac koji je kao kopilot preoteo nadzor nad zrakoplovom A320 na letu 9525 i zabio ga u Alpe otvorio je pitanje mentalnog zdravlja pilota. Iako je navodno 2009. nakratko pauzirao tijekom pilotske škole zbog 'burnout' sindroma ili depresije, što je jedan od njegovih kolega povjerio Der Spiegelu čini se da ipak nije patio od mentalnih problema. Lubitz nije pokazivao znakove bipolarnog poremećaja, niti bilo kojeg poremećaja ličnosti, nije se drogirao, pio alkohol... Uredno je prošao sve medicinske testove. No, Carsten Spohr, predsjednik Uprave Lufthansa, koja je vlasnik Germanwingsa priznao je da prema pravilima, nije morao proći psihološku procjenu prije nego je počeo letjeti. Naime, ova njemačka zrakoplovna kompanija do sada nije bila obvezna provjeravati mentalno zdravlje pilota zasebnim testovima.
Rajka Marković kaže da bez obzira na to valja imati na umu da su svi piloti prošli vrlo zahtjevan selekcijski postupak, te da su ovakvi ekscesi izuzetno rijetki.
'Evaluacija i selekcija pilota je vrlo stroga, od odabira, preko školovanja, prijema na posao, te za vrijeme posla. Kada osoba dođe u priliku ući u kokpit, iza nje su godine selekcije i evaluacije, mnogi testovi kognitivnih sposobnosti i upitnika ličnosti. Oni u više navrata prolaze razne intervjue, rješavaju različite zadatke. Oni da bi uopće dobili pilotsku dozvolu moraju proći psihofizičke preglede u za to ovlaštenim medicinskim ustanovama, koje im obnavljaju dozvole nakon periodičkih psihofizičkih pregleda. Pogledajmo realno koliko se zrakoplovnih nesreća dogodilo zbog psihoza ili depresija pa ćete vidjeti da je to zapravo vrlo mala brojka, jer sigurnosne procedure i pravila i u takvim ekstremnim slučajevima često uspješno preveniraju tragedije. Ovdje to nažalost nije bio slučaj. Kada se dogodi zrakoplovna nesreća, to je stvar koja vam se ureže u pamćenje, ali realno gledajući to su izuzetno rijetki događaji', govori Rajka Marković.
Situaciju na sličan način ocjenjuje i Carsten Spohr, predsjednik Uprave Lufthanse. Novinarima je u Koelnu rekao da 'ovako nešto niti jedan sigurnosni sustav ne bi mogao spriječiti'.
Dodao je kako oni vrlo pažljivo biraju svoje zaposlenike te da je Lubitz prošao sve moguće testove i bio 100 posto spreman.