Pod parolom 'Smrt fašizmu – sloboda narodu' u Hrvatskoj osamljeno radi Udruga mladih antifašista grada Zagreba. Ima pedesetak članova i isto toliko simpatizera. Sastaju se jednom tjedno. Gotovo po 'Anarhističkoj kuharici' pripremaju zastave za prosvjede, imaju šnajdericu koja im uz popust rubi zastave, materijal također kupuju na sniženju, letke štampaju crno-bijele jer su jeftiniji nego oni u boji. Od Grada Zagreba godišnje dobivaju 25 tisuća kuna. Usporedbe radi, Počasni bleiburški vod odlukom Hrvatskog sabora u 2008. dobio je za obilježavanje obljetnice Bleiburga pola milijuna kuna. Ta informacija lani je isprovocirala mlade antifašiste da priopćenjem javnosti izraze svoje zgražanje nad odlukom Sabora.

Teme Bleiburga, iskapanja kostiju iz masovnih grobnica nastalih za vrijeme Drugog svjetskog rata, rasprave na temu tko je bio ustaša, a tko partizan doživljavaju kao teret kojeg se ne mogu osloboditi. A htjeli bi dalje, izvan su bavljenja prošlošću, žele upozoravati i rješavati aktualne društvene probleme. Njihove teme korespondiraju s današnjim vremenom i antifašizam koji promiču ima novo lice, drukčije od onog ustaljenog nakon osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odreda, što je prije 68 godina značilo početak organizirane antifašističke borbe u Hrvatskoj.

'Ne opravdavamo nijedan zločin. Treba napokon otkriti tko su bili zločinci, a tko žrtve u Drugom svjetskom ratu i to osuditi da bismo tu priču ostavili na miru kako se ne bi svakih par godina otkopavale jedne te iste grobnice i kako bismo se riješili povijesnog revizionizma', priča predsjednik Udruge mladih antifašista Mario Šimunković i dodaje da jasno treba reći tko su zločinci, a tko žrtve.

'To ne znači da je antifašizam mrtav, on se tek rađa', kaže Šimunković, koji prihvaća etiketu pripadnika generacije pobunjenih studenata – mladih nefasciniranih medijima i političarima, odlično informiranih i s jasnim stavovima o društvu i politici. Taj dvadesetjednogodišnji student ekonomije nosi majicu Adidas i pije Coca–Colu. Kaže da ih, njega i kolege iz Udruge koji su svi vršnjaci, druga stana naziva tifusarima. On pak njih opisuje kao nedovoljno obrazovane, koji iz dosade provociraju i stalno izmišljaju nove neprijatelje.

Što je uistinu definicija antifašizma danas u Hrvatskoj, tko ga zagovara, što je s vlasti i političarima kojima Ustav RH propisuje slijeđenje antifašističkih načela?

'Ne moramo se bojati da će nestati antifašizam jer deklarativnih antifašista uvijek je bilo dovoljno. Onih pravih, koji su spremni braniti ideju, vrlo je malo – predsjednik Mesić, Damir Kain (IDS), Zlatko Komadina (SDP). Vladini istupi ostaju mrtvo slovo na papiru', kaže Šimunković i dalje komentira dvije najjače političke stranke.

HDZ i SDP najobičniji su liberali koji se okreću kako vjetar puše i dosad nisu otvoreno rekli 'ne' fašizmu u Hrvatskoj, što dokazuje ponovljeni Thompsonov koncert na Trgu bana Jelačića. Protiv sam zabrana, no na njegovim koncertima poziva se na ubijanje Srba. U ovoj zemlji slobodno se javno nekog poziva na ubojstvo!'

Ne ostaju tihi ni na istupe Crkve. U svjetlu najave zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića da će u rujnu posjetiti Jasenovac, što je nedavno učinio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić, zasad najviše rangirani predstavnik Katoličke crkve u Hrvatskoj koji je bio na Spomen-području, kaže:

'Ne treba Crkvu napadati zbog neodlaska ili odlaska u Jasenovac. Njihovim dolaskom ništa se neće promijeniti jer je naprosto prekasno. Već smo ranije upozoravali na to, no zaključili smo da nema smisla siliti nekoga na nešto što ne želi. Značajnije bi bilo da Crkva napokon zauzme jasan stav o ustaštvu i fašizmu i da ne održavaju mise u čast ustaškim zločincima.' Time aludira na lanjski skandal kada je Udruga antifašista poslala prosvjedno pismo Bozaniću tražeći sankcije za patera Vjekoslava Lasića koji je na sprovodu Dinka Šakića veličao NDH i ustaške zločince.

Kako se boriti i što će činiti da bi njihove poruke bile dostupnije javnosti? Prisjetimo se, baš je Šimunković završio na obavijesnom razgovoru zbog objavljenog antiustaškog plakata na kojem su bili istaknuti ustaški simboli. Slučaj je proslijeđen Državnom odvjetništvu.

'Aktivizmom i obavještavanjem javnosti namjeravamo nastaviti zastupati antifašizam jer želimo upoznati javnost s nepravilnostima u društvu i pozvati ih da nam se priključe kad stvari prijeđu granicu. Ne sviđa mi se način na koji hrvatske vlasti ovu zemlju guraju u EU. Misle da je izlazak iz dužničkog ropstva u kojem je zemlja u ulasku u EU. Da ovog trena izgubimo financijsku pomoć Europe, sve bi se raspalo i narod bi se pobunio, što dovodi do zaključka da se Vlada boji svih – i radnika i studenata i intelektualaca – i zato se unedogled zadužuje kupujući mir. Ljudi se boje za svoja radna mjesta jer su svjesni da nisu materijalno osigurani i da im svako javno istupanje na, recimo, Maršu solidarnosti koji smo organizirali lani ili na Gay prideu može značiti otkaz.'