U Hrvatskoj je teško zabiti lopatu u zemlju vlastita dvorišta, a da ona ne udari u neki arheološki nalaz, piše kolumnistica Christian Science Monitora Patti McCracken, ističući da je to za Lijepu Našu i bogatstvo i teret
'Morala sam paziti kako hodam jer je kamenje kojim su popločene ulice Buja uglačano stoljećima upotrebe. Kuće s obje strane uske uličice naherile su se jedne prema drugima kao da žele zakloniti sunce. Stigavši do kraja
okrenula sam nadesno nadajući se da ću se tako vratiti nazad u središte mjesta, no ubrzo sam se našla na malenom, suncem okupanom trgu. Na jednom njegovu kraju zatekla sam četiri arheologa kako nešto kopaju', piše McCracken
'Je li u redu ako prođem ovuda?', pitala sam ih. Jedan od njih me je pogledao i klimnuo potvrdno. Provukla sam se uskim prolazom pazeći da ne oštetim grobove iz 12. stoljeća', piše u svom blogu McCracken.
'Hrvatska je zatrpana drevnim ostacima. Čak i privatni vrtovi puni su nalaza, poput rimskih vojnih medaljona ili grčkih rezbarija u kamenu, a seljaci, dok oru polja, nerijetko nailaze na stare kosture. Arheološko je bogatstvo zemlji istovremeno i ponos i teret. Svake se godine provode na stotine istraživanja, a nerijetko ih financiraju privatni investitori', piše kolumnistica i kao objašnjenje navodi riječi arheologa Ivice Pleštine.
'Kada neka tvrtka gradi autocestu ili podzemnu garažu pa naiđe na nalazište, dužna je financirati iskapanje', objasnio je blogerici voditelj arheološkog tima Pleština. 'Ljudi se bune i traže da odemo. Kažu da ovdje već ima dovoljno ruševina i bez novih kopanja.'
Koliko je Hrvatska arheološki bogata i zanimljiva zemlja, jasno je čak i turistima koji nakratko posjete našu zemlju. No čini se da je jednako očigledan postao i problem razumijevanja i brige za arheološko blago, kako struktura vlasti, tako i lokalnog stanovništva.