'U Hrvatskoj trenutno 190 azilanata traži stambeni smještaj u kojem mogu provesti maksimalno dvije godine. U tom periodu moraju se integrirati u društvo i pronaći posao', rekao je Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice na tribini o izbjeglicama pod nazivom 'Useljenje u stan - prvi korak integracije'
'Isusovačka služba za izbjeglice do prije nekoliko godina brinula je o izbjeglicama iz Domovinskog rata, a sada smo se odlučili okrenuti osobama koje dolaze iz Europe ili prolaze kroz Hrvatsku. Zadaća nam je pomoći im kroz psihološku pomoć, savjetovanja, razgovore, ali organiziramo i razne sportske, kulturne i zabavne aktivnosti. Jednako tako pomažemo im pronaći stan', objasnio je Barun.
Komplicirana procedura
Iako izbjeglice osjećaju veću samostalnost, slobodu i mogućnost integracije u hrvatsko društvo, velik broj njih odustane od čekanja na vlastiti stan isključivo zbog dugotrajne i komplicirane procedure.
'Prije svega, provodi se upravni postupak pri kojem se prikupljaju podaci o azilantu koji želi pronaći smještaj. Provjerava se ima li ikakvu imovinu u svome vlasništvu, traže se podaci od Ministarstva unutarnjih poslova o osobi, a zatim se izlazi na teren. Dolazi se na mjesto gdje se stan nalazi kako bi se utvrdili standardi u stanu, kakvi su uvjeti, hoće li osoba imati gdje spavati, kuhati. Rješenje se prosljeđuje Centru za socijalnu skrb i to trima podružnicama: centralnoj, onoj u kojoj trenutno osoba boravi i onoj u kojoj se nalazi stan koji bi mu se dodijelio.
Na temelju dobivene potvrde sastavlja se ugovor koji se zatim šalje MUP-u i Ministarstvu socijalne skrbi i mladih te Centru za socijalnu skrb gdje se nalazi stan. Dobivanjem stana azilant je dužan prijaviti svoje novo mjesto prebivališta u prostorijama MUP-a'- objasnila je Ankica Grgas iz Centra za socijalnu skrb Novi Zagreb.
Ako se azilant odmah ne useli u stan ili ne bude zadovoljan uvjetima u njemu, ugovor se odmah raskida.
Veliku ulogu ima i Ministarstvo unutarnjih poslova koje osim što azilante upoznaje s njihovim pravima i obavezama tijekom boravka u Hrvatskoj, pomaže im i u razgledavanju stanova.
'Moja priča je ružičasta'
Jedan od azilanata odlučio je tijekom tribine podijeliti svoje, inače rijetko pozitivno iskustvo i sa stanodavcem i s birokracijom.
'Godinu dana proveo sam u bivšem hotelu Porin i tada sam odlučio da je vrijeme da krenem tražiti stan. Kako sam bio upoznat s tim da ljudi potvrdu zahtjeva za dobivanjem vlastitog smještaja čekaju i do godini dana, kada sam dobio potvrdu o rješenju za međunarodnu zaštitu, odlučio sam krenuti u potražnju stana', započinje svoj priču azilant.
Svoje iskustvo naziva 'ružičastim', jer je upoznao dobru stanodavku i svojevoljno se brzo integrirao u društvo u kojem se našao kada se doselio u stan.
'Dobio sam informaciju o tome da se iznajmljuje stan i samo pola sata nakon što sam došao pogledati stan, postao sam i njegovim korisnikom. Iako sam se bojao reakcije stanodavke, ona je bila smirena i ljubazna. Postupno sam počeo izlaziti među susjede, upoznavati se s njima, a svojim sam prijateljima iz Porina savjetovao isto. Rekao sam im da je bolje izaći među ljude nego biti stalno zatvoren u svoja četiri zida. Danas sam kuham, brinem se o sebi i zadovoljan sam, ispričao je azilant.
Problemi ipak postoje
'Onog dana kada izađeš iz prihvatilišta za azilante, ukida ti se naknada koju si do sada koristio. Tako se nađeš u stanu koji ti je država dodijelila i za koji plaća stanarinu i režije, ali ti nemaš novca za namirnice i život. Ipak, uspio sam se izboriti za isplatu jednokratne pomoći od 500 kuna, a rješenje za pomoć od 800 kuna još uvijek čekam', naglasio je azilant.
Smatra kako je bitna stavka centralizirati institucije koje donose odluku o dodjeli stana azilantima, jer će tako procedura biti jednostavnija i brža. Na kraju je samo dodao: 'Ako imam svoj stan, mislim da sam dovoljno dobar da mogu pronaći i posao.'