Zamjenica gradonačelnika Aida Batarelo ovih dana preko Facebooka u javnost je plasirala dosta mutne vizualizacije iz kojih se može razabrati da će se na Trgu Gaje Bulata postaviti kamene ploče i posaditi nekoliko stabala, kao podsjetnik na zeleni park koji je ovdje nekada postojao, zatim nekoliko klupa i minijaturni 'spomenik vodi', također za sjećanje na izvore koji su se ovdje nalazili. Tu je još i spomenik samom Gaji Bulatu, narodnjačkom načelniku Splita s konca 19. stoljeća, koji je poslužio kao opravdanje i pokriće cijelog zahvata.

U splitskoj urbanističkoj povijesti, naime, dosad je zabilježeno to da se javni prostori preuređuju bez javnog natječaja, no ovo je prva situacija u kojoj se to radi pod krinkom postavljanja spomenika. I to po pravilima javne nabave, inače proceduri koja je predviđena kada se nabavlja uredski materijal, zaliha benzina ili dvije vreće krumpira.

Prije 20-ak godina proveden ozbiljan natječaj

Splitska gradska uprava prije dvije godine najavljivala je da će raspisati urbanističko-arhitektonski natječaj za uređenje kompletnog trga, odnosno za puno širi zahvat na zbilja neuralgičnoj gradskoj točki omeđenoj baroknim bedemima, zgradom kazališta, modernističkom crkvom i suvremenom robnom kućom. Jednak natječaj proveden je prije gotovo dvadesetak godina, kada je pristiglo čak 29 različitih prijedloga o kojima je uzaludno raspravljala splitska javnost - nijedan, naime, nije realiziran.

Već prošle godine ekipa gradonačelnika Baldasara shvatila je da se ipak radi o preambicioznoj ideji za njih pa su smanjili apetite: raspisali su tek 'nadmetanje za izradu umjetničkog rješenja spomenika Gaji Bulatu s pripadajućim uređenjem podne površine'. U prijevodu, odlučili su preurediti tek manji dio trga pred zgradom kazališta te u procesu izbjeći uobičajene procedure.

Propisali su da u svakom timu koji se natječe mora biti barem jedan arhitekt - ali je i u peteročlanoj komisiji koja je ocjenjivala radove sudjelovao samo jedan predstavnik te struke, i to gradonačelnikov savjetnik za urbanizam Dražen Pejković. Vrijednost nadmetanja procijenili su na 300 tisuća kuna, no dobro su pazili da ukupna vrijednost - zajedno s izradom spomenika - ne smije prijeći milijun kuna. U tom slučaju, naime, o svemu bi moralo odlučivati Gradsko vijeće...

Sada, nakon što se pozivu gradske uprave odazvalo tek pet timova i nakon što su mutne vizualizacije dogradonačelnice Batarelo jedini javno dostupan detalj iz cijele procedure, pokušavaju objasniti da bi uobičajeni natječaj za cijeli trg bio 'preopsežan i prepun različitih tema'.

Gradonačelnikov savjetnik se opravdava

'Ovo je specifična situacija i primijenjeni model je primjeren. Skulptura Gaje Bulata ima svoj postament i podno uređenje, a to smo mogli obaviti čak i bez konzervatora i bez ikakvog natječaja', opravdava se Pejković.

Spomenimo kako bi se čak i po njegovim procjenama cijena ozbiljnog urbanističko-arhitektonskog natječaja za cijelo područje kretala između 500 i 800 tisuća kuna, dok on sam potvrđuje da je za nekoliko stotina kvadrata zajedno sa spomenikom potrošeno točno milijun kuna. Pretpostavljamo da se malo zbunio i da će konačna cijena prigodno ipak biti za koju kunu manja, taman da se zaobiđe Gradsko vijeće.

Za komentar cijelog slučaja tportal je zamolio novoizabranog predsjednika Društva arhitekata Splita (DAS) Dragana Žuvelu, a on za početak smatra da i sam nedostatak informacija ozbiljno budi sumnju o želji i potrebi gradske vlasti za uključivanjem šire i zainteresirane javnosti.

Radovi bi trebali biti gotovi taman pred lokalne izbore

'Po našim saznanjima, za Trg Gaje Bulata, koji se nalazi u Zoni A, najosjetljivijoj i formalno najzaštićenijoj zoni u Splitu, u kojoj se primjenjuje režim najstrože zaštite povijesnih struktura, proveden je natječaj u kojem su navodno ispunjeni formalni uvjeti po pitanju javne nabave, ali ostaje veliki upitnik je li ovakav krajnje neambiciozan natječaj najbolji izbor za takav prostor, važan trg u staroj gradskoj jezgri, te valorizira li se tako zaista na najkvalitetniji način potencijalni doprinos svih uključenih struka?’, pita se Žuvela, također podsjećajući na davni natječaj na kojemu je sudjelovalo čak 29 timova.

‘Taj natječaj je transparentno i potpuno valorizirao opseg, vrstu i kompleksnost zahvata koji se provodi. Mnogi stručni akteri i većina zainteresirane javnosti i građana su za ovaj natječaj i nagrađeni rad čuli preko društvenih mreža i usmene predaje, što je svakako neprihvatljivo s obzirom na to o kojoj se vrsti i važnosti prostora radi. Nadalje, dobiva se dojam da se formalnim nazivanjem aktualnog natječaja (spomenik i podna površina, op.a.) u osnovi pokušava maksimalno umanjiti urbanističko-arhitektonska važnost te intenzitet zahvata, kao i njegova važnost u odnosu s okolnom urbanom strukturom, čime se bagatelizira arhitektonska struka. Već iz parcijalnih materijala nagrađenog rada dostupnima javnosti vidljiva je dominantna arhitektonska artikulacija, što je i očekivana situacija s obzirom na hijerarhiju odnosa i prirodu zahvata - monumenti su završni akcenti urbanističkog uređenja, a ne obrnuto’, objašnjava Žuvela.

Pored svega, osvrt na uspješnost nagrađenog rada i ne možemo donositi jer je temeljito sagledavanje nemoguće iz materijala dostupnih javnosti, što je još jedan velik udarac transparentnosti cijelog procesa’, zaključuje predsjednik DAS-a.

Bio Baldasarov natječaj neobičan, bio opskuran, činjenica je da bi sami fizički radovi pred kazalištem mogli započeti već u rujnu, taman da bi bili dovršeni negdje pred iduće lokalne izbore. Pa će se i on moći pohvaliti da je ostalo nešto iza njega.