Nakon poraza Napoleona, europske su se monarhije sastale u Beču kako bi dogovorile nove granice na kontinentu, u čemu je ključnu ulogu odigrao tadašnji austrijski kancelar Klemens von Metternich, inače i ljubitelj dobre zabave. Stoga ne čudi što je višemjesečno natezanje kraljeva i njihovih diplomata okončano velikim balom, što je bila klica tradicije koja traje već skoro dva stoljeća.

Prvi put je bal na sadašnjoj lokaciji, u Bečkoj operi (Wiener Staatsoper, koja je sagrađena 1869) održan 1877, a tu tradiciju je onda prekinula opasnost od požara (?!), a kasnije i Prvi svjetski rat i raspad Austro-Ugarske monarhije. Već se 1921. opet plesalo uz zvuke valcera u Bečkoj operi, u kojoj se okupljalo gradsko visoko društvo, plemići, politički moćnici i bogataši, a to se zapravo nije ni do danas bitno promijenilo.

Prvi put se Opernball tako zvao 1935. godine te je trebao poslužiti dizanju morala u sukobima i ekonomskom krizom razorenoj Austriji, a pokroviteljstvo bala je preuzeo tadašnji kancelar Kurt Schuschnigg. Stoga ne čudi da u dijelu austrijskog društva Opernball ima izrazito negativnu simboliku te ga se povezuje s propalim imperijalnim čežnjama iz vremena Habsburga, klasnim raslojavanjem i otuđenošću društvene elite od problema naroda.

Rezultat toga je i da se nerijetko događalo uzvanicima Opernballa da ih prosvjednici dočekaju na ulazu u zgradu Bečke opere, te njihove skupocjene večernje toalete i savršeno ispeglane frakove zaspu jajima. Toga je naročito bilo kada je 2000. u Austriji na vlast došla koalicija koncervativne ÖVP i ekstremno desne FPÖ, koje su predvodili Wolfgang Schuessel i Joerg Haider. Prisustvo policije koja čuva Opernball nije, dakle, potrebno samo zbog ponekad politički važnih gostiju koji ga posjećuju – a među njima su bili i hrvatski premijeri Ivo Sanader i Zoran Milanović – nego i zato što dio Bečana ne može smisliti ovu manifestaciju. Najveća eskalacija nasilja dogodila se 1988, kada je u sukobima s ljevičarskim prosvjednicima povrijeđeno čak 100 policajaca!

Glazbena podloga Opernballa oduvijek su bili valceri Johanna Straussa (opravdano prozvanog Kraljem valcera), koji je u 19. stoljeću i sam dirigirao orkestrom uz čije su muziciranje plesali austrougarski plemići i plemkinje, dok im se u današnje vrijeme pridružuju i imena poput Pamele Anderson, Brigitte Nielsen i sličnih starleta. Naime, jedna od novijih tradicija Opernballa jest i ukazanje austrijskog poduzetnika Richarda Lugnera, nesumnjivo jedne od bizarnijih pojava u tamošnjem javnom životu, koji je neko vrijeme bio i zvijezda vlastitog reality showa. Lugner svake godine kao posebnu gošću na bal dovodi neku ocvalu zvijezdu, što one, naravno, masno naplate, a ove godine će s njime biti 85-godišnja Gina Lollobrigida, nekoć poznata najviše po svojem impozantnom poprsju koje joj je poklonilo desetak godina uspješne filmske karijere.

Skandala u povijesti Opernballa nije manjkalo, a među njima je bilo i tiskanje lažnih ulaznica, nacističkih ispada i ljubavne drame, a još jedan prekid u njegovu održavanju se dogodio i kada je saveznička bomba 12. svibnja 1945. uništila zgradu Bečke opere. Nastavilo se 1956. kada je obnovljena opera otvorena baš Opernballom, koji su predvodili tadašnji kancelar Julius Raab i predsjednik države Theodor Koerner. Posjećenost je bila ogromna i Bečka opera ispunjena do posljednjeg mjesta, a i danas se u njoj okuplja na balu oko 4000 ljudi.

Među dirigentima koji su ravnali orkestrom tijekom Opernballa godinama je bio i veliki Herbert von Karajan, a od 1960. godine je i državna televizija ORF započela s prijenosom uživo, koji traje i danas. Opernball je bio i inspiracija umjetnicima, pa je jedan od najboljih austrijskih suvremenih trilera posvećen baš toj manifestaciji. Riječ je o romanu Josefa Haslingera 'Bal u operi' iz 1995. (koji je u Hrvatskoj objavila Fraktura), u kojem se ispisuje fiktivna priča o napadu neonacističkih terorista na Opernball, uslijed čega umire par tisuća ljudi, a sve se uživo prenosi na televiziji. Haslingeriv roman kasnije je pretvoren u film u austrijsko-njemačkoj produkciji.

Ove godine opet se očekuje oko 4000 gostiju, a i potpisan je ugovor za prijenos na ORF-u do 2017, kako je najavljeno 15. siječnja na press-konferenciji. Tada je i ravnatelj Bečke opere Dominique Meyer za ovu manifestaciju, koju je njegov prethodnik Ioan Hollender u jednom trenutku htio ukinuti, imao sljedeće riječi: 'Kada sam došao u Beč, nisam imao pojma koliko ljudi u ovoj državi obožavaju balove. Moramo biti ponosni na ovu divnu feštu. Riječ je o divnoj reklami za Bečku operu i cijelu državu.'

S njime se vjerojatno ne bi složili oni koji će prosvjedovati u centru Beča dok iz zgrade opere, ispunjene jet setom, budu dolazili zvuci valcera.