Riječ je o tripartitnoj klasi lovaca na mine razvijenih na temelju sporazuma Belgije, Francuske i Nizozemske, a tportal donosi više o tim plovilima namijenjenima traženju i neutraliziranju mina na moru, no mogu obavljati i logističke zadaće prijevoza streljiva i opreme.

Belgijsko vijeće ministara odobrilo je sredinom ovog mjeseca paket dodatne vojne pomoći Ukrajini, prema kojem će u suradnji s Nizozemskom, uz dva prethodno najavljena, u Ukrajinu biti prebačen još jedan minolovac klase Alkmaar. Vijest o dodatnoj pomoći Ukrajincima objavila je belgijska ministrica obrane Ludivine Dedonder, a list Le Soir izvijestio je da će se brodu Narcis prije toga osigurati puna spremnost za službu u ukrajinskoj mornarici.

Prema navodima dnevnika, Belgija će, uz svog minolovca Narcis, osigurati osnovnu obuku za ukrajinsko osoblje na Mornaričkoj akademiji u Oostendeu, na kojoj se obučavaju belgijske i nizozemske mornaričke snage, dok će Nizozemska, pored svoja dva minolovca, pružiti dodatnu praktičnu obuku ukrajinskim mornarima. Valja istaknuti da Belgija nije precizirala rok isporuke, a Nizozemska je ranije izvijestila da će svoja dva minolovca predati tek iduće godine.

Tripartitna klasa minolovaca konstruirana je 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća u Belgiji, Nizozemskoj i Francuskoj od dijelova koje su također proizvele te tri zemlje. U Francuskoj, u kojoj su poznati kao klasa Éridan, prvenstveno se koriste kao lovci na mine dok se u belgijskoj i nizozemskoj ratnoj mornarici, gdje je tripartitna klasa poznata pod nazivom Alkmaar, koriste kao minolovci, ali i za zbrinjavanje onesposobljenih mina te transport opreme i streljiva.

Pothvat triju ratnih mornarica zapravo je nasljednik francuskih minolovaca klase Circé. Sve tri države gradile su svoje trupove, a svaka je bila odgovorna za različite aspekte tih plovila. Francuska je, primjerice, osigurala elektroničke i sustave za minolov, Nizozemska je bila zadužena za glavne pogonske sustave dok je Belgija izrađivala propulzijske sustave, kao i električne generatore.

Sve tri države namjeravale su naručiti po 15 brodova, no početnog dogovora držala se samo Nizozemska, a Belgija i Francuska smanjile su svoje narudžbe na 10 primjeraka zbog manjka u proračunima. Programom izgradnje tripartitne klase upravljao je konzorcij Polyship, koji je s vremenom raspušten, što je dovelo do kašnjenja u izgradnji minolovaca. Rasformiranje zajedničkog investicijskog fonda dovelo je i do toga da su plovila građena u nekoliko brodogradilišta.

Zanimljivo je to da su francuski i belgijski minolovci tripartitne klase nazvani po cvijeću, a nizozemski su dobili imena po gradovima koji su se iskazali tijekom Osamdesetogodišnjeg rata u 16. i 17. stoljeću, kada su se Nizozemci borili protiv španjolskog kralja Filipa II., suverena Habsburške Nizozemske. Valja reći i to da su minolovci tripartitne klase sudjelovali u uništavanju mina zaostalih iz Drugog svjetskog rata, kao i u operacijama u Jadranskom moru, gdje su prikupljali odbačene bombe NATO-vih lovaca koji su sudjelovali u zračnom napadu na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999. godine.

Najupečatljivija značajka minolovaca triju zemalja potpun je nedostatak čelika pri izgradnji. Trup tih plovila je, naime, izrađen od poliestera, a konstrukcija sastavljena od aluminija. Taj je pristup korišten jer sprječava reagiranje mina na poremećaje u magnetskom polju. Kako plovila imaju konstrukciju bez izobličenja magnetskog polja, mine ne eksplodiraju u trenutku u kojem minolovac prijeđe preko njih.

Konkretno, minolovac Narcis (M923), koji je Belgija obećala Ukrajini, porinut je 1990. godine u brodogradilištu Mercantile-Belyard u Rupelmondeu na rijeci Šeldi, a u sastav belgijske mornarice ušao je u ožujku 1991. godine. Deset godina kasnije poboljšao je svoje motore, a u razdoblju od 2004. do 2008. prošao je kroz opsežnu nadogradnju, što je uključivalo zamjenu opreme za protuminsko ratovanje, Atlasov sustav za taktičko prikupljanje podataka, kao i novi paket Thalesovih sonara tipa TSM 2022 Mk III.

Šest ronilaca za deminiranje

Kasnije je pristiglo i Atlasovo protuminsko podvodno vozilo (UUV), namijenjeno lociranju i uništavanju plutajućih i usidrenih mina. Operativna dubina ovog podvodnog drona je do 300 metara, a ima domet od 1200 metara, ovisno o akustičnim uvjetima. Pogonski sustav radi na baterije i postiže najveću brzinu od šest čvorova, odnosno 11 kilometara na sat. SeaFoxom se može upravljati daljinskim upravljačem, a može se postaviti i na automatski način rada te tom prilikom koristi radar i sonar za lociranje mina i drugih prepreka. Dron ima CCTV prijenos uživo te reflektor visokog intenziteta, a prikupljeni podaci dostavljaju se putem optičkog kabela dugog tri kilometra.

Uz Atlasovu 'morsku lisicu', Narcis je opremljen Saabovim dronom tipa Double Eagle Mk II. To bespilotno podvodno plovilo ima ugrađeni sonar za skeniranje, lokaciju odjeka i prikupljanje doplerskih zapisa te sustav za samonavigaciju, a može se modificirati i kao samohodni sonar promjenjive dubine. Inače, prilikom lova na mine na Narcisu se nalazi šest ronilaca koji koriste prijenosnu dekompresijsku komoru na stražnjoj strani palube.

Posadu čine četiri časnika, 15 dočasnika i 17 mornara, a brod istisnine 536 tona opremljen je dizelskom elektranom Werkspoor snage 1370 kilovata, koja omogućuje brzine do 15 čvorova, odnosno 28 kilometara na sat. Domet mu doseže 3000 nautičkih milja (5600 kilometara) pri brzini od 12 čvorova, odnosno 22 kilometra na sat. Na njemu se nalaze i dva gumena čamca s krutim trupom dok su za zaštitu zadužene tri strojnice kalibra 12,7 milimetara.