Već 30 godina, svakog 2. kolovoza u 10.25 sati talijanski grad Bolonja zastane. Stoji već trideset godina i sat na željezničkoj postaji na kojoj je bomba ubila 85, a ranila više od 200 ljudi. Glavni govornik na komemoraciji, predsjednik Udruženja rodbine poginulih i ranjenih Paolo Bolognesi, viče: 'Bologna ne zaboravlja!' No čini se da vladi Silvija Berlusconija to sjećanje više nije važno
Vlada svake godine šalje izaslanika koji govori unatoč povicima gnjevnih sugrađana koji se bune i prosvjeduju jer nijedna vlada od 1980. do danas nije smatrala važnim da makne status državne tajne s toga atentata kako bi se konačno saznalo tko stoji iza zločina.
Misli se da je riječ o terorizmu ultradesnice jer je troje neofašista bilo u zatvoru optuženo da su postavili bombu (a iz zatvora su već izašli), ali država odbija pojasniti što tajne službe znaju.
Jučer nije bilo ni zvižduka ni galame. Nije bilo potrebno jer Berlusconi nije poslao izaslanika na željezničku stanicu u Bologni, na obilježavanje najstrašnijeg terorističkog čina u povijesti Republike.
'Nemojte zviždati pa ćemo se pojaviti', izjavio je ministar obrane Ignazio La Russa. 'Mi još uvijek tražimo istinu i pravdu i nismo spremni šutjeti kako to odgovara onima koji žele imati podanike, a ne sugrađane', uzvratio je Bolognesi.
Talijanski predsjednik Giorgio Napolitano poslao je pisanu poruku koja je pročitana u njegovo ime, a u njoj je naveo: 'Moramo raditi da bismo pokrili rupe svih naših sumnji i mogućih sukrivnji te strašne epizode.' Nakon toga se prolomio dugotrajan pljesak.
