'Ne možemo o detaljima. Onda neće biti iznenađenje ako baš sve otkrijemo!', u šali će nam Domagojevi prijatelji koje smo zatekli na ulazu u Donji Miholjac, slavonski gradić u kojem živi nešto manje od 10.000 stanovnika.

Na ulasku u grad postavljen je veliki jumbo plakat 'Hvala, Vida! S ponosom, Donji Miholjac za Vatrene!'. Odatle bi se njihov srebrni bećar trebao provozati u kočiji do središta grada i dvorca Mailath.

'Bit će velika fešta, peče se vol. Priprema se vatromet. Bit će veselje do ranih jutarnjih sati', kaže za tportal Domagojev vjenčani kum Matija Žigić, koji je, otkriva nam, mirniji od njega.

'Vrela je to krv, ne možeš ti to smiriti', smije se Žigić.

Zajedno su odrasli u središtu Donjeg Miholjca i istog dana, još kao klinci, kaže kum Matija, otišli se upisati u lokalni Nogometni klub Jedinstvo. Danas tamo nije bilo nikoga. Cijela proslava se seli u dvorište miholjačkog dvorca, gdje su se Vidini navijači počeli skupljati već u ranim popodnevnim satima.

'Domagoj je uvijek bio vođa, u pozitivnom smislu, još dok smo bili klinci. S njim nikada nije dosadno, a tako će biti i danas. Ma, vidjeli su svi kakav je bio na dočeku u Zagrebu', opisuje nam kroz smijeh svojeg prijatelja od malih nogu Matija, čiji je telefon zazvonio dok smo razgovarali s njim.

'Upravo pričam o tebi s novinarkom', otkrio je u slušalicu vatrenom Vidi, a potom mu brzo dodao kako se uskoro vide.

'Nema osobe koja ga u Miholjcu ne poznaje. Kada god dolazi na odmor, uvijek dođe ovdje. Obožava biti u Donjem Miholjcu. Dok je bio u Ukrajini, jedva je čekao godišnji da dođe kući. Nije njemu do mora. Redovit je i na lokalnom božićnom turniru, to mu je kao must have dolazak', otkriva nam Matija, kojega smo zatekli u društvu s Domagojevim bratom Hrvojem.

On je pak potpuna suprotnost Domagoju. Složna je u tome i cijela Domagojeva miholjačka ekipa. Tvrd orah, rekli bi. Unatoč nekoliko pokušaja nagovaranja, od Hrvoja smo uspjeli dobiti tek pristojnu odbijenicu.

'Dogovorili smo se da ne pričamo, ali je tata u jednom trenutku bio popustio', rekao nam je Hrvoje Vida, Domagojev stariji brat.

'Takav mu je brat', otkrivaju nam Miholjčani. Iako smo susreli i mamu Ružicu Vidu, zamolila nas je da ju ne fotografiramo jer će svi biti na dočeku. A tamo će ga u majici s istom porukom: 'Brate, ja sam iz Miholjca!', dočekati cijela ekipa.

'Dočekat ćemo ga u tim majicama. On je tako odao počast nama na dočeku u Zagrebu, a mi smo ponosni na njega', govori za tportal Ivan Plechinger, još jedan Domagojev kum koji je na krštenju držao njegova sina Davida.

Stihovi su to lokalnog repera Toxare. No Miholjčani su uvjereni kako će Domagoj ipak otpjevati koju tamburašku u svojem gradu.

'Mislim da će on imati svoj privatni koncert. Stvarno dobro pjeva, a voli tamburašku glazbu. Zbog toga i stižu tamburaši', dodaje Žigić koji je svojeg prijatelja iz djetinjstva gledao uživo na stadionu u utakmici Hrvatske protiv Argentine, a potom još ostao u Moskvi. Svakodnevno su na telefonu, otkriva nam Žigić.

'Svaki dan smo si izmjenjivali poruke ohrabrenja. Ne znam više što bih mu rekao. Napravio je sve', kaže nam ponosno Žigić.

Otkriva nam i to kako Domagoj obožava slavonsku kuhinju, posebno fiš i čobanac. Kada uhvati vremena, kotlić rado okrene i on sam za ekipu.

'Bećar je definitivno, ali kao prvo čovjek koji je u svakom trenutku spreman pomoći, u bilo koje doba dana ili noći. Nikada mu ništa nije bio problem. Pojaviti se, sudjelovati u humanitarnim udrugama, zavrnuti rukave i primiti se nekog posla', uključuje se u razgovor za tportal i Domagojev prijatelj Ivan Grgić.

Dok u središte Donjeg Miholjca pristižu Domagojevi prijatelji, ali i vatreni navijači iz cijele Slavonije i Baranje, s početka ulice u kojoj se nalazi njegova roditeljska kuća vidi se ogroman plakat 'Donji Miholjac, Vida 21'. Razmotali su ga s vrha silosa lokalni radnici i okrenuli upravo prema njegovoj ulici.

'To su radnici postavili kako bi Domagoj vidio kada dođe pred kuću', otkrila je u kratkom razgovoru za tportal mama Ružica Vida.