Za razliku od odnosa između SAD-a i Pakistana, bitno narušenima zbog toga što je postalo jasno da je bilo nemoguće da tajne službe ne znaju da je Osama bin Laden, što kopnenim putovima što helikopterima, živio i dolazio do rezidencijalnog kvarta ne jako daleko od glavnoga grada Islamabada, okružen penzioniranim pakistanskim časnicima i tek kilometar udaljen od jedne od najsuvremenijih vojarni pakistanske vojske, zbog čega je Obama, zapravo, opalio šamar Pakistancima koji su tvrdili da je Bin Laden u gudurama Afganistana, veći dio arapskoga svijeta ne prolazi nikakva iskušenja. Naime, puno ranije od trenutka kada je pogođen metkom u čelo u više nego sumnjivoj operaciji, Bin Laden bio je poražen u srcima većine Arapa
Puno relevantnija od samog nestanka proroka džihadizma i militantnog islamizma, čime Al Kaida dobiva vrlo jak udarac, činjenica je da je ideološki diskurs Bin Ladena izgubio veći značaj u muslimanskome svijetu. Ni Bin Laden ni Al Kaida nisu odigrale nikakvu ulogu u pobunama, uspješnima u Tunisu i Egiptu ili tekućima u Jemenu, Siriji, Bahreinu, Alžiru, Maroku, Jordanu, Libanonu, Palestini ili u ratu u Libiji.
Islamistička naracija je potpuno marginalizirana u buđenju demokracije u svim tim zemljama u kojima ljudi dižu glas, ali i umiru, ne zbog svete borbe muslimana protiv svih neprijatelja islama, već zbog toga što žarko žele dostojanstvo, ljudska prava, slobodu informiranja, ekonomski prosperitet, slobodu, demokraciju, ukratko, zbog anateme Osame bin Ladena i njegovih ubojica.
Al Kaida je marginalna
I, zapravo, vijest o fizičkom nestanku Osame bin Ladena, to je sada potpuno jasno, prošla je mirno u većini arapskoga svijeta osim u dva foruma: onih koji ga ionako podržavaju i onog Hamasa, koji ga smatra mučenikom vjere. Al Kaida je marginalna, iako vrlo opasna grupacija. Ali arapske revolucije nemaju nikakve veze s ideologijom Bin Ladena.
Možda je u nekom trenutku dio arapskoga svijeta i mislio da Al Kaida (osnovana sredinom 1988, a koja znači 'baza', misli se za borbu s ciljem pobijede džihadizma) predstavlja način vraćanja ponosa muslimanima koje Zapad (i vlastiti lideri) nemilosrdno eksploatira, ali navedene nacije sada kažu: ne trebamo nikoga da se bori u naše ime, sami ćemo provesti promjene. Saudijska Arabija, gdje Osama rođen, poručuje da je njegova smrt razlog nade u nastojanjima međunarodne zajednice u borbi protiv terorizma.
Muslimanska braća, proskribirani u Egiptu, ali i drugdje, tek nedavno pretvoreni u političku stranku koja ne zagovara teokraciju, kažu da revolucije dokazuju da se demokracija može izboriti mirnim putem, bez stranih okupacija i bez terorizma.
Arapske revolucije porazile Bin Ladena
Kako možemo sve ovo dokazati i bolje razumjeti?
Kada se zapalio i time izazvao lavinu reakcija koja su dovela do rušenja Bena Alija i do lančanih situacija u arapskome svijetu, Tunižanin Mohamed Buazizi je prošlog prosinca zapravo dao smrtni udarac Bin Ladenu, Al Kaidi i džihadistima, i to u samim srcima Arapa. Iskru koju je zapalio Buazizi, njegov hrabar potez, proširio se ulicama Tunisa, Kaira, Bengazija, Sana'a, Darra i u drugim gradovima gdje su na stotine tisuća Arapa rušili diktatore ili ozbiljno zaprijetili drugima. Odvažni arapski građani su izvojevali važne pobjede tamo gdje Osama bin Laden i Al Kaida nisu zapravo ništa postigli.
Bin Laden je umro kao promašen projekt. Njegov teroristički džihad nije uspio svrgnuti nijednog diktatora, nijednoga despota kojeg je optuživao kao nevjernika ni toliko omraženog faraona Mubaraka kojeg je toliko mrzio njegov zamjenik Al Zawahiri, Al Kaidin broj 2.
Zapravo, tišina Osame bin Ladena i njegove organizacije dok su trajale demonstracije ne trgu Tahrir i kasnije bila je patetična i sramotna. Niti je Al Kaida postigla išta u tome da povrati pedalj arapskih teritorija kojeg okupiraju izraelske snage. Čak i ekscentrične ideje Osame bin Ladena oko ponovne uspostave islamskog kalifata bile su jako daleke za mase koja se izborila za demokraciju ili koja to još pokušava na trgovima i ulicama, i koja zbog toga gine, kao građani Sirije, pred brutalnošću policije i njezinih snajperista.
Osamu bin Ladena Arapi su sahranili ranije
Osamu bin Ladena su napustili vlastiti ljudi, ljudi njegov vjere i njegova jezika, onog na kojem je ispisan Kur'an.
Puno se toga dogodilo nakon napada 11. rujna 2001. kada je Bin Laden i uživao neku podršku. Ratobornog i ksenofobnog kršćanskog fundamentalista Georgea W. Busha naslijedio je čovjek tamne kože i muslimanskog srednjeg imena (Husein), jasnih muslimanskih korijena (po ocu), koji je u glasovitom govoru održanom na Sveučilištu u Kairu u lipnju 2009, ali i prekjučer navečer, kazao da on i njegova administracija nemaju ništa protiv islama ili muslimana, dapače, da pozdravlja demokratske, demografske, tehnološke i intelektualne promjene u Sjevernoj Africi i Bliskog istoka.
Arapska omladina spojena na internet i satelitsku televiziju, koja pak hrli u demokraciju potpomognuta Al Jazeerom, katarskom televizijom globalnog učinka, sposobna i spremna za mirotvorstvo i za konstruktivnu borbu za demokraciju, pretvorila je Al Kaidu u marginalnu pojavu arapskoga svijeta (ne još u muslimanskim i nearapskim zemljama kao što su Pakistan ili Afganistan).
Ukratko, Osamu bin Ladena su ubile američke jurišne puške, ali su ga već puno ranije bili sahranili vlastiti ljudi – Arapi.
