Silađin nije radio samo 'zagrebačke vuglece'; njegov potpis stoji i iza velikog preuređenja glavnog zagrebačkog trga koji je novo ruho dobio krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Autor je rješenja za novi Trg Europe i okolne ulice, kao i za spomenik na tom trgu. Kaže da je zahvaljujući njegovoj intervenciji Cesarčeva ulica postala pješačka te je gotovo u potpunosti lišena automobila.

'Za Cesarčevu je bilo u planu parkiralište za stotinu automobila i ja sam ukazao na tu besmislenost, a Bandić je to prihvatio čime je osvojena ogromna pješačka površina', kaže Silađin za tportal. No to nije bilo dovoljno da Silađina zaobiđu kritike dijela struke i javnosti zbog izgleda trga posvećenog ulasku Hrvatske u Europsku uniju te spomenika na istu temu, čiji je autor također.

Nedavno je spominjan i kao autor rekonstrukcije dijela Trga kralja Tomislava oko spomenika ovom hrvatskom kralju. Gradonačelnik taj dio misli popločati, a travnatu površinu oko spomenika nazvao je ledinom, iako je ta ledina omiljeno odmorište stanovnika glavnog grada, a posebice turista i putnika koji na toj ledini nadomak Glavnog kolodvora nalaze kratak predah. Nedaleko od ove lokacije, Silađin je za Grad osmislio i fitnes-park na mjestu nekadašnjih baraka u kojima je bilo prenoćište za beskućnike Hrvatskog crvenog križa.

Ovaj priznati arhitekt buduća je gradilišta obilazio s gradonačelnikom stekavši time publicitet koji nije želio. No na otvaranju novouređene Mesničke ulice nije bio, jer nije dobio poziv. Na ovom su se projektu razišle njegova vizija ove stare zagrebačke ulice i ona naručitelja Milana Bandića. Izgledom i funkcionalnošću Mesničke mnogi su nezadovoljni, a nezadovoljan je i autor originalnog projekta od kojeg je Grad na svoju ruku dosta odstupio. Čini se da je donedavna dobra suradnja Bandića i Silađina sada na kušnji, jer nam arhitekt kaže da do gradonačelnika ne može doći već dva mjeseca.

Pitamo ga je li službeni gradski arhitekt. 'Ja sam nekako uspio ući u Grad i prodrijeti u njega prije koju godinu kako bih istaknuo da se problemi grada 25 godina od Univerzijade ne trebaju rješavati velikim projektima, nego sitnim. Život grada je u sitnicama. Ja sam dao sigurno 50-ak prijedloga, a izvedeno je strašno malo', kaže odbijajući takav naziv.

'Većina mojih većih radova misaoni su principi toga kako se treba u gradu ponašati i kojim smjerom ići', kaže Silađin te naglašava kako možda najviše žali što nije realiziran njegov prijedlog vertikalnog povezivanja grada preko tzv. zelene potkove do Save.

Neki projekti koji su realizirani kasnije su doživjeli transformaciju. Silađin spominje Omladinski centar između Tesline i Gajeve. 'Ja to mjesto sada zaobilazim. To se pretvorilo u nešto čudovišno; na početku je bio idealan i urban prostor, nakon toga je došlo konzumerstvo', komentira. Slično se dogodilo s atrijem Arheološkog muzeja u Zagrebu, čiji je također autor.

Nije zadovoljan ni izgledom Bogovićeve ulice. Naime, kada je popularni Cvjetni trg 1995. doživio dramatičnu transformaciju izgubivši starogradski štih, u arhitektonsko je rješenje ušla i transformacija Bogovićeve i Gajeve u pješačke zone, što je bila Silađinova ideja iako njegov projekt za Cvjetni trg nije prihvaćen. 'Bogovićeva se pretvorila u subcivilizacijsku tvorevinu tipičnu za raubanje javnog prostora. To je užas jedan', ogorčen je Silađin.

Zbog nezadovoljstva vraćanjem spomenika banu Jelačiću na istoimeni trg 1990., Silađin kaže da je u to vrijeme nacionalnog zanosa bio nepoželjna osoba. 'Smatrao da mu je primjerenije mjesto ispred Mimare, a ako dođe na Trg, da ne smije biti ondje gdje je došao, nego da bi bolje bilo da je na mjestu današnje ure', objašnjava.

Pitamo ga je li zadovoljan današnjim Zagrebom? 'Zagreb je danas precizna slika svih nas, nema krivca za to. Grad je integralna slika našeg duhovnog, civilizacijskog i materijalnog stanja', diplomatski zaključuje.