Dok se još uvijek čeka odluka hoće li obavezno cijepljenje biti uvedeno u neke sektore, protiv su se već oglasili sindikati u prosvjeti. Na njihov stav na Facebooku se osvrnula bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak
U objavi na Facebooku bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak kaže da ponavlja svoj stav iako je svjesna da su diskusije na društvenim mrežama sada neproduktivne.
'Sigurna sam da ste iz mojih dosadašnjih objava mogli pročitati da zagovaram normalizaciju obrazovanog procesa, dakle više nastave uživo uz online podršku kada je nužno i korisno, uz uvjet većeg obuhvata u cijepljenju. Neshvatljiv mi je stav školskih sindikata koji se protive obaveznom cijepljenju, a istovremeno su i protiv online škole koja je u određenim periodima bila apsolutna nužnost. S druge strane, lijepo je čuti udruženja u zdravstvu koji zagovaraju obavezno cijepljenje radnika u zdravstvu kao krajnju mjeru zaštite prava pacijenata i zaposlenika. Još je neugodnije kada neki predstavnici i tajnici školskih sindikata govore političke doskočice kojima se podilazi onima koji se neće cijepiti, a da ne uzimaju u obzir dobrobit djece, a niti prava onih koji su se uredno cijepili kako bi zaštitili sebe i druge. Ipak sloboda svakog pojedinca prestaje tamo gdje počinju prava nekoga drugoga', napisala je Divjak.
Situacija je, dodaje, bolja na visokim učilištima nego u školama. 'Moj je stav, koji sam jasno iznosila u objavama, da je trebalo još početkom ove godine početi s ciljanim edukacijama u školama i fakultetima za radnike i studente vezano uz dobrobiti cijepljenja. Da se s tim krenulo ranije i organizirano, možda danas ne bismo trebali razgovarati o tome da se uvede obaveza cijepljenja u nekim sektorima. Iz MZO je ipak sada najavljeno da se kreće s edukacijama, pa to treba pozdraviti, jer bolje i sada nego da izostanu', dodaje.
vezane vijesti
'Međutim, toliko je dezinformacija na društvenim mrežama o štetnosti cijepljenja s poveznicama na opskurne stranice i objave, a i ima i situacija gdje zdravstveni djelatnici (srećom manjina, ali na nesreću glasna) u privatnim razgovorima iznosi besmislice o cijepljenju, da nije čudo da je dosta ljudi zbunjeno. Posebno je tužno kada zdravstveni radnici ne vjeruju u medicinu, a prosvjetni se umjesto službenim izvorima znanstveno utemeljenih informacija služe sumnjivi paraznanstvenim pristupima. Pitanje je jesu li oni promašili svoj poziv. Istina, izostala je ciljana edukativna kampanja što je rezultiralo premalim obuhvatom cijepljenja. Još uvijek ima vremena da se neke razuvjeri, a kao krajnja mjera uvede obaveza cijepljenja u tri prioritetna sektora: zdravstvu, socijalnoj skrbi i obrazovanju', poručila je Divjak.
