U stanici Oktobarska (Oktjabrskaja) podzemne željeznice u Minsku u ponedjeljak predvečer grunula je teška eksplozija. Prema prvim službenim izvještajima, poginulo je najmanje 11 ljudi, a oko stotinu ih je ranjeno
Praktički odmah nakon eksplozije mediji i oni koji ih informiraju isključili su mogućnost greške u sustavu, te se govori o terorističkom činu. Bomba je vjerojatno eksplodirala u zadnjem vagonu jednog od dva vlaka koji su u tom trenutku bili na stanici. U Bjelorusiji takovih bombaških napada dosad nije bilo, izuzev jedne eksplozije u metrou prije nekoliko godina – no tom prilikom nije bilo mrtvih.
Agencija RIA novosti javlja da iz stanice kulja crni dim i bježe ljudi – često bosi i poluodjeveni. Mnogo putnika navodno je stradalo nakon što se od eksplozije urušilo stepenište. Stanica je bila iznadprosječno puna jer su se ljudi vraćali s posla.
K tome je riječ o najvećoj stanici metroa u Minsku koja, skupa sa stanicom Kupalovskaja, čini jedino prijelazno čvorište minskog podzemnog sustava. Nalazi se nedaleko od predsjedničke rezidencije Aleksandra Lukašenka, državnika koji je u desetljeće i pol vladavine zaslužio epitet 'posljednjeg europskog diktatora'.
Lukašenkov ured reagirao je neobično brzo - prema pisanju ruskih medija, već pola sata nakon eksplozije. Sam Lukašenko javno se očitovao nešto kasnije. 'Napad bi mogao biti organiziran izvana, ali svejedno - trebabamo potražiti i unutar naših granica'. Vođenje istrage prepustio je šefu KGB-a Zajcevu i ministru obrane Žadobinu. Stranica Dni.ru piše da je eksplodirala bomba kućne radinosti, no ne navodi izvor te informacije.
Bjelorusija nema problema s radikalnim islamizmom, niti njezina vojska ratuje izvan svojih granica. Najvećom oporbom režimu nesmjenjivog Lukašenka dosad su se smatrali intelektualci, mlade demokratične generacije kojima je odbojan sovjetoliki model društva i vlasti te bjeloruski nacionalisti koji se bore za kulturni identitet i nacionalno-političku emancipaciju od Rusije. Oporba je već godinama suočena s činjenicom da njeni pripadnici netragom nestaju, bivaju nađeni ubijeni, završavaju u zatvoru ili budu teško premlaćeni od strane policije i drugih službi. No pripadnici oporbenih snaga nisu promovirali oružani program, a kamoli terorizam i ubijanje slučajnih prolaznika.
