Godine 1990. u odličnoj i jedinstvenoj Enciklopediji naučne fantastike Zorana Živkovića, jedne od zaslužnijih ličnosti za njegovanje i razvoj ex-yu znanstvene fantastike (spomenimo samo sukob na stranicama Siriusa u kojem se Živkovića optužuje da na Euroconu u Bruxellesu 1978. godine nije dovoljno predstavio samoupravni sustav SFRJ, ne bi li potom, srećom neokrznut, bizarnim optužbama stvorio fenomenalan Zvezdani ekran), natuknica o dječjoj seriji TV Zagreb Smogovci nije našla svoje mjesto. Ništa čudno s obzirom da do današnjeg dana Smogovci u SF zajednici nisu postali potpuno priznat dio stvaralaštva, a na konvencijama je doista izuzetno rijetko da itko oblači odijelo čudovišnog Krona. Identitet pomalo purgerske serije koja znanstvenoj-fantastici nije potpuno posvećena, već njome koketira kao s pomalo infantilnim deus ex elementom, nije nadvladan, ne bi li posljednje čavle dao i sam autor odvevši Smogovce na put nacionalizma teško pomirljivog s pozitivnim geek duhom znatiželje, učenja i kreativnosti.

Klinac čoban vs. klinac genijalac

Trudeći se promišljajući Smogovce biti izrazito kulturološki-faktografski precizan, nemoguće je ostati izdvojen iz linije vlastite memorije. Možemo pomisliti na nostalgiju, istu onu koju Don Draper predstavlja kao 'bol od stare rane'. Smogovce sam prvi put gledao kao osmogodišnjak u pauzama uličnih građenja 'kućica' i 'deset, devet', ne bismo li iz njihovog duha crpili jednaku inspiraciju za igru, samo stupanj neviniju od one koju Johan Huizinga u Homo ludensu identificira kao pokretača svakog relevantnog stvaranja.

Upravo su iz Smogovaca u glave klinaca dolazile ideje da se samostalno može napraviti humanoidni robot, a onda jednostavno programirati računalo kao što to radi Bongo. Eh, Bongo... Domaća pop kultura raspolagala je osamdesetih nekolicinom upečatljivih dječjih junaka naslijeđenih iz prethodnog desetljeća - Slavko Štimac kao Ranko u Vuku Samotnjaku i Ljuban u Vlak u snijegu izgradio je karakter dobroćudnog, zadruzi vjernog čobana, a Mladen Vasary za opće dobro uvijek spremnog Pere. Bongo je bio nešto radikalno drugačije - dječak iz Zagreba nadnaravnih sposobnosti koji spaja čipove, liječi od sljepila, spašava astronaute, traži naftu...

Bongo je označavao pobjedu znanju okrenutog urbanog klinca nad dragim, simpatičnim i zaigranim, ali arhaičnim seoskim vršnjacima. No osim prirodno nadarenog Bonga, Vrageci su imali još 'konja' ili, u ovom kontekstu prikladnije, 'molekula' za utrku. Cobra, otkačeni kemičar, bio je sposoban svojim izumima djevojku pretvoriti u sirenu, sebe u vukodlaka, a kantu željeza uz mačji mozak i domaće računalo Ivel Ultra u robota!

Propušten Spielbergov poučak,Smogovci su vrhunce, ali vjerojatno i zgražanje one generacije koja ih je doživljavala samo kao kroničare života u zagrebačkom kvartu i čuvare rijetke videosnimke Azre iz 1981. godine, postigli uvođenjem vanzemaljaca. Mor i Bor u lovu za Kronom te njihovo izravno sudjelovanje u događanjima na Zemlji, pa i u samoj Jugoslaviji (sjetimo se da je u Miloševića ušao Kron!), bili su u domaćoj kreaciji rijetko viđen element. Ne trebamo se čuditi s obzirom da su osamdesete bile plodne godine za izvanzemaljce i klince u kontaktu sa Svemirom, pa spomenimo samo filmove 'E.T. the Extra-Terrestrial' i 'Flight of the Navigator'.

Smogovci su zapravo bili satkani od niti SF baštine i svojevrstan su hommage klasicima poput 'The Brain from Planet Arous' s vanzemaljskim mozgolikm bjeguncem Gorom koji je vrlo nalik Kronu ili pak Universalovim SF hororima iz tridesetih s motivima nesretno nastalih ljudskih čudovišta, sličnih dobrom dijelu Cobrinih kreacija. Ni korelacije s hitovima ere nisu ništa manje - kao što klinci u Weird Scienceu računalom stvaraju ljepoticu, Bongo i Cobra kreiraju robota mačjeg mozga.

Tvorac Smogovaca Hrvoje Hitrec imao je osamdesetih priliku postupno izrasti u svojevrsnog domaćeg Spielberga i Lucasa. Kritika je hvalila njegov roman s elementima znanstvene fantastike Ur, a nama je još zanimljivije kako je roman za djecu 'Eko Eko' sa simpatičnim vanzemaljcem, dječjim putovanjem raketom i ekološkom premisom odlično odgovarao globalnom karakteru ere. Hitrec je izabrao drugačiji put te je prilično čudno promatrati kako isti autor stvara tako geeky zabavan fenomen kao što su Smogovci i izljeve o 'Srbendama', što doista čini u svojim zapisanim sjećanjima. Takva aktivnost pretočila se i u neobičnije Smogovce koji su nama, već odraslijoj djeci, 1997. godine odisali sumnjivim duhom koji nam nije bio previše cool iako smo paralelno s onim epizodama iz 1992. godine skupljali sličice Cro Army.

Doista je šteta što je došlo do ovog 'zatipka'.Današnji klinci pak Smogovce gledaju nešto manje uzbuđenim očima, u što sam se osobno uvjerio vodeći ih kroz Peek&Poke i predstavljajući pravu Ivel Ultru kao Bongovo računalo. Razočaravajuće, s obzirom na razinu nostalgičnog/geek (komercijalnog) napora koji su prema sličnoj baštini uložili u stavu prema pop kulturi ozbiljnije zemlje. Vrijeme je da se sjetimo teze o nostalgiji. Stara rana je otkrivena.