U Bosni, gdje je Prvi svjetski rat počeo s pucnjima ispaljenim u Sarajevu, dogodilo se i posljednje masovno ubojstvo na europskom tlu, u ratu koji je počeo 1992. Pobunjeni Srbi osigurali su da ta država i danas bude problematična točka.

U lipnju će se obilježiti 100. godišnjica ubojstva Franza Ferdinanda, a pristaše i kritičari baštine atentatora Gavrila Principa nepomirljivi su danas onako kako su to bili i za vrijeme rata 1992. Hrvati i muslimani uglavnom vide Principa kao velikosrpskog nacionalista i ubojicu te smatraju da nema razloga da se takav lik slavi u nezavisnoj BiH. Bosanski Srbi, pak, uglavnom slave Principa kao borca za slobodu, s izraženim nacionalnim i protuimperijalističkim idealima.

Krajolik prošaran ožiljcima

Odnos Bosne prema vanjskom svijetu oduvijek je bio oblikovan značajnom kontradikcijom između nedostatka interesa svijeta za tu divlju, planinsku, balkansku zemlju u mirnodopsko vrijeme te tužnu ozloglašenost koju je u više navrata stekla kao poprište krvoprolića.

Ta regija je poput krajolika starih rana, prekrivenih slabo zacijeljenim tkivom ožiljaka, koji se rastvaraju u neugodnim intervalima. Bosna i Hercegovina nije samo raskršće Istoka i Zapada, Rima i Bizanta, katolicizma, pravoslavlja i islama, latinice i ćirilice, već i tradicionalnih područja interesa Osmanlija, careva i Habsburga. Njihova borba za prevlast u regiji bila je uvod u tragediju u Sarajevu 1914. godine.

Do dana današnjeg, interesi glavnih i regionalnih sila, Rusa i Turaka, Amerikanaca, EU Europljana i predstavnika islamskog svijeta, ukrštaju se na bosanskom tlu.

Bilo bi možda kratkovidno zaključiti da se 20. stoljeće dogodilo uglavnom između dva mosta u Sarajevu, kao što je to napisao bosanski pisac Dževad Karahasan. Ipak, ubojstvo Franza Ferdinanda na mostu Latinska ćuprija 1914. i ubojstvo dviju Sarajki na mostu Vrbanja na početku rata u travnju 1992. bili su događaji od velike važnosti. Prvo ubojstvo dovelo je do kolapsa pomno strukturiranog europskog reda, dok je drugo ubojstvo uništilo nadu da bi kraj Hladnog rata mogao rezultirati trajnim mirom na kontinentu.

Miroljubiv kraj - dok ne krene po krivu

Povijesna je ironija što su, stoljeće nakon atentata, Austrijanci opet nadležni u Sarajevu. U okviru Daytonskog sporazuma, visoki predstavnik Valentin Inzko najviše je rangirani civilni dužnosnik u zemlji. Europa se mora ocjenjivati po tome kako rješava problem BiH, kaže Inzko, 'zato što je u našem stražnjem dvorištu'.

Inzko je odustao od svog prvotnog sna o tome da Bosnu odvede u EU na 100. obljetnicu atentata. Danas je smanjio svoja očekivanja, koja uključuju pripremu za 'integraciju' u EU i NATO. Zašto odrješenje Bosanskog čvora mora biti toliko teško? Muslimani, Hrvati i Srbi, kaže Inzko, očito nemaju ono što on naziva temeljem za funkcionirajuću državu: 'konsenzus triju etničkih grupa'.

Ljudi u Bosni skloni su opuštenom pristupu stvarima - uključujući uvjerenje da je njihova regija zapravo miroljubiva. Barem dok nešto ne pođe opet po krivu.

Cijeli članak možete pročitati ovdje