Bivši specijalac Željko Sačić postao je glasnogovornik i jedan od vođa braniteljske pobune koja će oštrom retorikom i uz vokalno-instrumentalni garnirung Marka Perkovića Thompsona sa središnjeg Trga bana Jelačića u Zagrebu poručiti političkim elitama da ne smiju progoniti hrvatske branitelje. Povod prosvjedu je neizvjesna sudbina Tihomira Purde. Kako je čamiti u pritvoru zna i Željko Sačić, protiv kojeg je podignuta optužnica za ratni zločin u Gruborima, a zbog koje je lani proveo 66 dana u Remetincu
Bivši ratni zamjenik zapovjednika Specijalne policije Mladena Markača i bivši zapovjednik skupnih snaga specijalne policije već je duže vrijeme nezadovoljan društvenim statusom, a jako ga smeta i drastično pogoršanje braniteljskih prava. Maćehinski odnos države prema uhićenom branitelju Tihomiru Purdi i naraslo braniteljsko nezadovoljstvo potaknuli su Sačića da se stavi na čelo pobune.
Subotnji prosvjed trebao bi imati masovan odaziv, a ako skup prođe bez incidenata, Sačićevo ime mnoge će stranke s desnice željeti rado kapitalizirati na predstojećim izborima jer posve je jasno da je vladajuća stranka izgubila pozamašan postotak birača među braniteljskom populacijom.
'Željko Sačić je dobrodošao u redove HSP-a', kazao nam je Danijel Srb, šef pravaša. Sačić, naime, već ima političko iskustvo. Od 2007. do 2009. godine bio je predsjednik HSLS-ova Odbora za branitelje i nacionalnu sigurnost, u medijima se nagađalo da je u tu stranku ušao nadajući se mjestu u Vladi, braniteljskom ili nekom srodnom resoru.
Nakon razočaranja stranačkom politikom Đurđe Adlešič, kap koja je prelila čašu Sačićeva strpljenja i dodatno ga ogorčila kao branitelja i građanina ove države bio je 66-dnevni boravak u Remetincu. O pritvoru je istaknuo da je 'sasvim bjelodano da u njemu nije trebao ni završiti'.
'Ni šest sati, a kamoli 66 dana. Toliko o ozbiljnosti i opravdanosti okrivljeničkih navoda policije i nadležnog Državnog odvjetništva, koji su u mojem slučaju prekršili nekoliko značajnih odredbi i načela kaznenoprocesnog i kaznenog prava Republike Hrvatske', kazao je Željko Sačić za tportal. Slučaj Tihomira Purde, koji više od mjesec i pol dana bespomoćan čami u zeničkom pritvoru, dodatno je ogorčio Sačića i motivirao ga da povede nezadovoljne branitelje kako bi vladajućima dali do znanja da više neće tolerirati pravosudni progon svojih suboraca.
Pravosudni proces uskoro očekuje i Sačića, protiv kojeg je, zajedno s još četvoricom bivših specijalaca, podignuta optužnica za ratni zločin u selu Gruborima nakon vojne akcije 'Oluje' 1995. Tijekom ove godine očekuje se početak suđenja. Sačića se tereti da po zapovjednoj odgovornosti nije ništa učinio da bi spriječio zločin u Gruborima niti je kaznio počinitelje od kojih je jedan idućeg dana u selu Ramljanima zapalio više kuća. Sumnja se i da je, nakon spoznaje o ubojstvu civila, prikrivao zločin i naredio da se po njegovu diktatu načini novo lažno izvješće, a policajcima zabranio očevid i istragu zločina.
Sačić je pritvoren koncem 2009, a pušten iz pritvora sredinom veljače 2010. nakon što je istražni sudac ispitao 35 svjedoka povezanih s njegovim slučajem.
'Već sama činjenica da sam nedavno bezuvjetno pušten iz remetinečkog pritvora na slobodu, po odluci vanraspravnog Vijeća poštovanih sudaca Županijskog suda u Zagrebu, govori sama za sebe o činjeničnoj i pravnoj osnovanosti policijske kaznene prijave i istražnog zahtjeva protiv mene', ispričao je Sačić.
Podsjetio je da je za teška kršenja odredbi našeg Kaznenog zakona USKOK-u prijavio nekoliko odgovornih osoba iz samog vrha hrvatske policije i zagrebačkog Državnog odvjetništva. Među prijavljenima je i ravnatelj hrvatske policije Oliver Grbić kojega Sačić optužuje da je zlorabio položaj i ovlasti da bi ga uhitio i kazneno gonio za nešto za što nije kriv.
'U najkraćem, to je bilo sramotno, neprofesionalno, bilo kojem pravniku neshvatljivo i apsolutno politički motivirano uhićenje, sa svim elementima zlouporabe državne represivne sile na moju i štetu moje poštovane obitelji. Čudi me kontinuirana i principijelna šutnja o tom pravno policijskom skandalu od nadležnih u Vladi i Saboru Republike Hrvatske', pojasnio nam je Sačić.
Dok je bio u pritvoru pisao je žalbu Haškom sudu tvrdeći da je žrtva konstrukcija i igara obrana dvojice hrvatskih generala i haških optuženika Ivana Čermaka i Mladena Markača, koji nastoje krivnju za zataškavanje i neprocesuiranje zločina u Gruborima prebaciti na njega.
Markačev branitelj, odvjetnik Goran Mikuličić, poručio mu je da Markačeva obrana 'ne utječe ni na koga, ne radi nikakve komplote i nigdje ne gura nos, nego samo radi svoj posao'. I bivši Čermakov branitelj Čedo Prodanović također je odbacio Sačićeve optužbe istaknuvši da je 'Čermak imao priliku deset godina teretiti Gotovinu, Markača, Sačića ili nekog drugog i to nije učinio'.
Kad je Čedo Prodanović zastupao generala Rahima Ademija u slučaju Medački džep, Sačićevo svjedočenje itekako je išlo u prilog njegovu klijentu. Sačić je tada govorio drugačije od većine bivših političkih i vojnih dužnosnika među kojima su bili njegovi šefovi Mladen Markač i Ivan Jarnjak. On je, među ostalim, opovrgnuo teze obrane Mirka Norca koja je krivicu za sve zločine pokušala prebaciti na, u konačnici oslobođenog, Ademija.