'Stavit ću svoj iPod na najjači zvuk kako bih suzbio strah', napisao je dodajući da će ga pjesma, uz koktel steroida i stimulans efedrin, preobraziti u 'iznimno fokusiranu i ubojitu silu, vojsku sastavljenu od jednog čovjeka'.

Verzija 'Lux Aeterne' korištena je u prizoru bitke u filmu 'Gospodar prstenova: Dvije kule'.

'Slušao sam tu skladbu nekoliko stotina puta i nikad mi nije dosta. Veoma je inspirativna i potiče u vama neku vrstu strastvenog gnjeva. U 'Gospodaru prstenova', dobra verzije te skladbe ('Requiem for a Tower', za koju mislim da je najbolja) prati najintenzivniju borbu u jednoj od ključnih bitaka', napisao je Breivik.

Želi da Lux Aeterna postane himna njegovog ekstremno desnog pokreta Europska federacija: 'S obzirom na to da je upalila u mom slučaju, vjerojatno će i u vašem. Osnažujuće umjetničko djelo.'

Ubijao je koristeći poluatomatsku pušku Ruger Mini 14, uz dum-dum metke s otrovnim čistim nikotinom, koji je naručio iz Kine, te njime napunio vrhove metaka. U svom dnevniku s kraja 2010. naveo je da će 'tri ili četiri kapljice uštrcati u metke, što će ih pretvoriti u ubojito kemijsko oružje'.

Gađanje je vježbao u streljačkom klubu Oslo, te je mogao pogoditi žrtve s velike udaljenosti. Imao je i pištolj Glock, koji je koristio za u slučajevima manje udaljenosti od žrtava.

Svojim sljedbenicima preporučio je da igraju videoigru Call of Duty: Modern Warfare, kako bi usavršili vještinu gađanja.

Objavljene su njegove slike iz djetinjstva, razredne fotografije iz škole Smestad, u kršćanskoj odori, kao i neke s provoda s prijateljima. Poznato je da se na samom početku puberteta povjerio prijateljima kako želi biti bogat i slavan. U ranim dvadesetima izgubio je pravo bogatstvo na burzi, oko 220.000 funti. Otkriveno je i da je tašti Breivik imao plastične operacije kako bi privukao djevojke, te je u SAD-u 'popravio' nos, bradu i čelo.

Jedan njegov prijatelj rekao je da je Breivik bio zadovoljan rezultatima, no nikada ga nije vidio s djevojkom. Na fotografijama uoči pokolja vidljivo je da je koristio solarij i nanio šminku.

Na zahtjevu za dozvolu za oružje, naveo je da želi pušku zbog lova na jelene, no u svom dnevniku naveo je sljedeće: 'Bio sam u iskušenju da napišem istinu; kategorija smaknuća A i B – marksisti/multikulturalni izdajnici – samo da vidim njihovu reakciju.'

Odnos s najbližima

Prvu godinu života Anders Breivik proveo je u Londonu, gdje je njegov otac Jens Breivik radio za norveško veleposlanstvo. Diplomat je već imao troje djece kada je upoznao Wenche Behring, a njihov sin Anders rođen je 13. veljače 1979. Par se rastao nakon godinu dana, te se Anders s majkom vratio u Oslo.

Jens Breivik uskoro se opet oženio i preselio u Pariz, gdje je Anders posjećivao za vrijeme školskih praznika. Posjeti su postajali sve rjeđi i prekinuti su kad je Anders napunio 15 godina.

'Nisam pričao s ocem otkad se on izolirao kada mi je bilo 15 godina. Nije bio zadovoljan mojom fazom u kojoj sam ispisivao grafite. On ima četvero djece i izgubio je kontakt sa svima. Jasno je čija je greška. Pokušao sam ga kontaktirati prije pet godina, ali rekao je da nije psihički spreman za ponovni susret', napisao je Anders u svom manifestu.

Anders je odrastao s majkom u unajmljenom stanu, s kojom se još više zbližio nakon što je njegova starija polusestra Elisabeth odselila u Kaliforniju.

Njegov dnevnik otkriva podvojene osjećaje prema majci. 'Ne odobravam njezin superliberalan, matrijarhalni odgoj jer je potpuno podbacila u disciplini i na neki način me feminizirala.'

Prijatelji su ga zadirkivali što živi s majkom i nema djevojku. Svoju polusestru kritizirao je zbog čestih promjena seksualnih partnera, a novog supruga svoje majke opisao je kao 'primitivnu seksualnu zvijer'.