Siromašni indijski knjigovođa Srinivasa Ramanujan iz provincije Madras bio je čovjek neizmjerne inteligencije. Bez formalne obuke, genijalni matematičar i autodidakt izuzetno je doprinio razvoju nekih od najintrigantnijih područja čiste matematike. Njegovu je iznimnost prepoznao profesor G. H. Hardy s Cambridgea i uoči Prvoga svjetskog rata pozvao na čuveno britansko sveučilište.

Početkom ljeta u svjetska i naša kina stigla je Ramanujanova filmska biografija naslovljena 'Čovjek koji je spoznao beskonačnost' američkog redatelja Matta Browna s Jeremyjem Ironsom i Davom Patelom u glavnim ulogama. Snimljen prema istoimenoj knjizi američkog autora Roberta Kanigela, film je stigao u vrijeme zahuktale kampanje oko referenduma za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a, kada su se političari poput Nigela Faragea, prvaka ultrakonzervativnog UKIP-a, i sadašnjeg državnog tajnika za vanjske poslove i poslove Commonwealtha Borisa Johnsona, naveliko razbacivala izjavama kako su migranti najveći problem Britanaca.

Iako po znanju i intuiciji nitko, baš nitko na Cambridgeu nije Ramanujanu bio do koljena, ni njegova genijalnost nije bila dovoljna da čovjeka iz britanske kolonije akademska zajednica prihvati s dužnom ozbiljnošću. Ramanujan je morao dvostruko više dokazivati sjajan um da članovi rigidnog sveučilišnog odbora, ali i kolege studenti, u njemu vide izuzetan talent, a ne boju kože i indijski naglasak.

'Što tu radiš? Ovo je naša zemlja!', napadaju u jednoj sceni Ramanujana uz kišu udaraca trojica britanskih kolega. Od toga vremena prošlo je cijelo stoljeće, ali događanja uoči i nakon Brexita pokazuju da se neke stvari nisu bitno promijenile: i u trakavici oko Brexita čuje se 'što tu radiš, ovo je naša zemlja'.

Foršpan za film 'Čovjek koji je spoznao beskonačnost'

Indijci se okreću SAD-u

A na britanskim sveučilištima do sada je svaki peti student bio stranac: iz EU-a ih je dolazilo šest, a iz ostalih dijelova svijeta 14 posto. Prvi su uživali jednaka prava kao domaći: za njih je godišnja školarina iznosila 9.000 funti s pravom dizanja studentskog kredita, za razliku od kolega iz ostatka svijeta koji su plaćali punu cijenu, pa su za studij geografije na Oxfordu, primjerice, morali iskeširati 22.430 funti godišnje, 755.000 kuna do diplome, bez prava na kreditiranje.

Pa ipak, unatoč paprenim cijenama, indijski studenti najbogatijih roditelja dolazili su na Otok jer je diploma s Oxforda ili Cambridgea tradicionalno otvarala sva vrata. Ali mladi Indijac, izvjesni Rahul Chatterjee, ove jeseni odlučio je upisati postdiplomski u SAD-u. I ne samo on. I ne samo zato što se strani studenti nakon diplomiranja u Americi mogu godinu dana zaposliti gdje žele (Cameronova vlada je to onemogućila ukidanjem vize nakon diplome), nego i zato što se zbog protuimigrantske retorike i neugodnih incidenata prema strancima na Otoku ne bi osjećao ugodno, mada ni Donald Trump ne štedi prijetnjama ako dođe na vlast. Strahove je potpirila ksenofobna retorika na nedavnoj konferenciji torijevaca, zbog čega se mnogi boje da će biti prisiljeni na odlazak. I talijanski senator Francesco Palermo je torijevski samit nazvao 'populističkom histerijom', koja ostatak Europe čini nervoznom zbog migracijske krize.

Indijci su, čini se, na to posebno osjetljivi jer Ashmmita Lucktoo, urednica magazina za indijsko iseljeništvo NRI World, zlurado kaže: 'Nekada je Ujedinjeno Kraljevstvo bilo na vrhu svijeta i vladalo Indijom, a sada kada više nisu vladari, pate od kompleksa manje vrijednosti, naročito u odnosu na tamniju boju kože. Ako i imate potrebne vještine, prisiljeni ste na ropske poslove u Burger Kingu ili Starbucksu. Želite li ostati u Ujedinjenom Kraljevstvu, morate ili enormno uspjeti i postići nešto doista veliko, kao gradonačelnik Londona Sadiq Khan pakistanskog podrijetla, ili se vratiti kući i sačuvati dostojanstvo.'

Indijci su pod golemim pritiskom da uspiju, kaže Ashmmita Lucktoo, što se osjećalo i prije Brexita, kada je u zemlju prošle godine ušlo 330.000 imigranata, od kojih je više od polovine došlo iz zemalja izvan EU-a. Ali dok se od onih iz EU-a nije tražio nikakav stupanj obrazovanja i jamstvo da će godišnje zarađivati dovoljno za život, imigranti izvan zemalja EU-a mogu dobiti radnu vizu samo ako su visokokvalificirani i jamče minimalnu zaradu od 20.800 funti godišnje. Od imigranata iz EU-a takve je uvjete zadovoljavalo samo 19 posto od 2,1 milijun pridošlica iz Unije, pa ispada da Britanci iz EU-a uvoze berače jagoda i salate, najviše iz Poljske (916.000), a iz ostatka svijeta samo najbolje od najboljih. Ali najbolji od najboljih indijskih imigranata trenutačno radije odlaze u Kanadu, Australiju i Novi Zeland, kaže za svoje klijente Falguni Laheru iz SmartMove4Visas, odvjetničkog društva za imigracije koje je dva ureda već premjestilo u Nizozemsku i Njemačku.

Prilog kineskog CCTV-a o školovanju stranaca nakon Brexita

Problemi i za javne službe

Što će biti kada Brexit doista zaživi, ne zna se. Ne zna se mnogo toga. Što će, primjerice, biti sa strancima u javnim službama? Na Otoku je trenutačno svaki deseti liječnik i svaka dvadesetpeta medicinska sestra imigrant, no mnogi posljednjih mjeseci radije odlaze u Australiju i Kanadu zbog boljih primanja, ali i zbog zabrinutosti oko popisivanja stranaca i etničkog čišćenja liječnika i medicinskih sestara u britanskim bolnicama – tvrdi talijanski kolumnist Gianni Riotta. Svaki dvadeseti njegovatelj u staračkim domovima i institucijama za palijativnu skrb dolazi iz zemalja EU-a, njih 75.000, no nedostaje njih 70.000 i do 2020. će ih nedostajati 200.000 ili 14 posto. Ukoliko Britanci za imigrante iz EU-a postrože uvjete za radne vize, manjak će najviše osjetiti onih 60 posto umirovljenika koji su glasali za izlazak iz EU-a.

Što će biti kada Brexit doista zaživi, ne zna ni akademska zajednica koja je glasala protiv izlaska iz EU-a, svjesna da bi prva ozbiljno osjetila svako ograničavanje protoka ljudi. Uostalom, zar se svaka zemlja ne trudi privući što više stranih studenata, ne samo zbog zarade, nego zbog širenja svoje kulture, svjetonazora i mogućeg otkrivanja nekog genijalca kakav je bio Ramanujan, u čemu su Britanci uvijek bili na vrhu svijeta?

Na ovogodišnjem 12. Sajmu stipendija i visokog obrazovanja, održanom 11. rujna u Zagrebu i dva dana kasnije u Rijeci, među 50 domaćih izlagača i izlagača iz 12 stranih država, iz Ujedinjenog Kraljevstva su uz British Council sudjelovala tri britanska sveučilišta (Coventry University, University College Birmingham i University of Essex), ali se ne zna kakve će uvjete uskoro moći ponuditi ni našim ni drugim studentima iz Europske unije. Tako i sveučilišta postaju žrtve poznatog prijepora između Britanaca i EU-a, u kojemu bi Britanci nakon izlaska iz zajednice slobodno trgovali s EU-om, ali bi kontrolirali imigraciju, na što čelnici EU-a odgovaraju da ne pristaju na sporazum à la carte, po kojem će Otočani koristiti slobodan protok roba, bez poštivanja slobodnog protoka ljudi, novca i ideja.

Ograničenja prava za studente izvan EU-a već su učinila znatnu štetu sveučilištima. Ukine li se studentima iz EU-a mogućnost kreditiranja i nabiju li im se školarine kao studentima izvan EU-a, dekan University College Londona (UCL) Michael Arthur predviđa smanjenje njihova broja za 50 do 75 posto. Što će biti s 'uvezenim' sveučilišnim kadrom koji drži visoke pozicije u nastavi i istraživačkom radu? Brexit je također došao u trenutku kada su sveučilišta digla visoke pozajmice zbog širenja kapaciteta, nakon odluke vlade iz 2013. da povećaju broj studenata, naročito stranih. Financijsku pipu mogla bi im zatvoriti Europska investicijska banka. Što će biti s financiranjem znanstvenih istraživanja, za koja su do sada, zbog poštivanja kriterija izvrsnosti, dobivali 63 posto više iz europskih fondova nego što su u njih ulagali? Domaći mediji spominju da zbog neizvjesnosti neki strani sveučilištarci oklijevaju preuzeti posao na Otoku...

U doba matematičkog genijalca Srinivasa Ramanujana Cambridge nije imao takvih problema, ali je Ramanujan imao problema s Cambridgeom. Zahvaljujući željeznoj upornosti, mentor G. H. Hardy je razbio rasne predrasude kolega, natjeravši ih da ga priznaju za jednog od najznačajnijih suvremenih znanstvenika i prime u Britansko kraljevsko društvo odabranih. Hoće li unatoč 'populističkoj histeriji' među stranim studentima biti moguće i danas prepoznati nekog novog Ramanujana?