Priča Marine Chapman u mnogočemu nalikuje na divlju bajku o Tarzanu: nakon što je u dobi od pet godina oteta i ostavljena u kolumbijskoj džungli da umre prihvatilo ju je krdo majmuna kapucina s kojima je sljedećih pet godina dijelila dobro i zlo
Iako 62-godišnja Marina Chapman danas živi mirnijim životom i opreznije se penje na stabla, nije zaboravila svoj život s majmunskom obitelji u kolumbijskoj džungli.
Svoju će nevjerojatnu priču ova kućanica iz Bradforda prvi put iznijeti u knjizi i televizijskom dokumentarcu, a čitav prihod namjerava donirati udrugama koje se bore protiv trgovine ljudima i dječjeg ropstva u Kolumbiji.
Prema pisanju Sunday Timesa, majmuni kapucini su je podigli nakon što je oteta, najvjerojatnije zbog otkupnine, i ostavljena u udaljenoj džungli da umre. Nakon pet godina provedenih s kapucinima pronašli su je lovci koji su je s parom, koji je vodio lokalni bordel, zamijenili za - papigu.
U svojim je tinejdžerskim godinama uspjela pobjeći iz zatočeništva, prozvala se Marina Luz te je živjela na ulicama kolumbijskog grada Cucuta, a na kraju je čak vodila bandu džepara i kradljivaca.
Tada je počela raditi kao sluškinja kod jedne obitelji koja se bavila tekstilom. Godine 1977. ta ju je obitelj povela na putovanje u Veliku Britaniju, gdje je upoznala svog supruga Johna Chapmana, s kojim ima dvije kćeri.
'Vjerujemo da je otmica pošla po zlu', ispričala je njena kći Vanessa James za novine. 'Sve čega se mama sjeća je maramica natopljena kloroformom preko njezinih usta. Jedino čega se sjeća prije toga je crna lutka.'
'Moja sestra i ja smo se naslušale priča za laku noć s temom džungle. Nismo mislile da je to nešto neobično - to je samo mama koja priča o svojem životu. Zato, na neki način, nije bilo ništa posebno imati mamu poput nje', priča Vanessa James.
'No kad smo htjeli hranu, morali bismo napraviti buku', nastavlja. 'Svi moji prijatelji su obožavali moju mamu zato što je bila tako neobična. A također je, na mnogo načina, bila i vrlo djetinjasta.'
Chapman će svoju priču iznijeti u knjiziGirl With No Name: he Incredible True Story of the Girl Raised by Monkeys (Djevojčica bez imena: Nevjerojatna istinita priča o djevojčici koju su odgojili majmuni) koja bi trebala izaći iz tiska u travnju 2013.
Chapman zastupa agent Andrew Lownie koji na svojoj stranici nudi više detalja o izvanrednoj kućanici iz Yorkshirea.
'Okružilo ju je dvadesetak znatiželjnih majmuna kapucina', opisuje Lownie. 'Marina ih je pratila i kopirala što su radili i jeli, njihove društvene aktivnosti, njihov jezik, i tako je postupno postala dio majmunske obitelji. Tijekom pet izvanrednih godina zajedno su se borili, igrali, izmjenjivali nježnosti, ali i zastrašujuća iskustva. Marina je tijekom tog vremena razvila izvanredne nadljudske sposobnosti kao što su brzo penjanje na stabla, prikrivanje i životinjska komunikacija.'
'Od susreta s pitonima, krokodilima i velikim mačkama u divljini, automobilskih sudara i bombaških napada po ulicama Cucute do penjanja po drveću u Bradfordu, od nevjerojatnog niza nesreća do konačnog pronalaska ljubavi u Engleskoj, Marinina priča zaista je fascinantna i nezaboravna', piše Lownie.
Iako se njezin današnji život u Engleskoj vrlo razlikuje od njezinog djetinjstva u južnoameričkoj džungli, Champan još uvijek nije odbacila svoju iskonsku stranu pa se povremeno 'u sekundi popne na stablo, golim rukama lovi divlje ptice i zečeve, a u prolazu zna i pomusti iznenađenu kravu'.
Chapman se po svemu navedenom može smatrati 'divljim djetetom', odnosno ljudskim djetetom koje je u vrlo mladoj, razvojnoj dobi živjelo izolirano od ljudi.
Iako su danas priče o divljoj djeci relativno rijetke, u novije vrijeme mediji su izvještavali o uistinu zapanjujućim slučajevima, kao što je Oksana Malaja, poznata kao 'ukrajinska djevojka-pas', koja je navodno pet godina živjela s čoporom pasa, a National Geographic je u Južnoafričkoj Republici snimio dječaka koji je proveo djetinjstvo s pavijanima.
No kako god priča o Marini - kraljici džungle zvučala romantično i uvjerljivo, ima stručnjaka koji su prilično skeptični o mogućnosti odrastanja djeteta s kapucinima. Oni, naime, dnevno prevaljuju velike udaljenosti i malo dijete ih ne bi moglo pratiti, a s druge strane, mali su i ne bi mogli nositi dijete.
'Kapucini žive u kolonijama od po 30 do 40 komada i jure džunglom, pokrivajući od 12 do 18 kilometara kvadratnih, i kako bi ih dijete moglo pratiti i postati dio njihove obitelji, zaista ne znam', ispričao je britanskim medijima jedan stručnjak za majmune.
'Mogu zamisliti da malo dijete može usvojiti određene vještine kapucina, pogotovo onih primata koji su odrasli uz ljude, ali ideja da dijete postane dio kapucinske obitelji zaista iziskuje puno mašte', kaže.