Preispitujući motive za nabavu borbenih zrakoplova, Amadeo Watkins citira Strategiju nacionalne sigurnosti iz 2017., prema kojoj je vjerojatnost pojave sigurnosnih prijetnji za RH ograničena te uvelike proizlazi iz lokaliziranih pograničnih sigurnosnih sporova.

'Ova sama izjava o politici nacionalne sigurnosti ima ugrađenu kontradikciju. S jedne strane stoji da je mogućnost sukoba koja bi zahtijevala uporabu oružanih snaga mala, dok je s druge strane navedeno kako pogranični sporovi predstavljaju sigurnosnu prijetnju, što bi u većini slučajeva trebalo biti riješeno od strane unutarnjih snaga sigurnosti. Stoga je teško shvatiti kako je nabava borbenih lovaca F-16 izravno povezana s potonjim, osim ako se ne primijeni šire opravdanje', uočava Watkins.

Proučavajući nekoliko javno dostupnih strateških dokumenata teško je pronaći opravdanje za nove borbene zrakoplove, dodao je. Konstatira i da je 'zaštita i kontrola zračnog prostora očito potencirana od strane MORH-a i lobija za nabave kao jedina dostupna opcija'.

Nadalje, navodi da se cjelokupni postupak nabave najbolje se može okarakterizirati kao test vojnih i javnih odnosa, više nego istinski postupak javne nabave: 'Natječajna dokumentacija nije bila dovoljno jasna, što se očitovalo u velikoj razlici između ponuda i što je rezultiralo povlačenjem južnokorejske strane na sredini postupka, kao i ne uzimanjem u obzir grčke ponude'.

Nabraja sljedeće faktore rizika:

• ulazak u rizik očiglednim ignoriranjem ili odbacivanjem jasno izraženih stavova SAD-a da izraelski transfer neće odobriti
• nakon neuspjeha natječaja, ministar obrane javno se izjasnio kako bi umjesto 12 starijih zrakoplova moglo nabaviti šest novih zrakoplova, što je predstavljalo veliku promjenu u operativnoj sposobnosti i dovodi u pitanje željene ciljeve, tj. tražene karakteristike potrebne zrakoplovstvu, dodatno pojačavajući gornju napomenu o nedosljednosti
• nedostatak adekvatnih dokaza da su sveukupne (dugoročne) financijske posljedice ove nabave odgovarajuće procijenjene, čime se minimizira dugoročni jaz i / ili rizik

>>> Krstičevićeva 'gola istina': Hrvatska izabrala najbolji mogući zrakoplov uz najbolju cijenu

Kao jedan od glavnih problema Watkins ističe činjenicu da je ovaj postupak nabave viđen prvenstveno kao zadatak Ministarstva obrane, a ne cjelokupne hrvatske Vlade.

'Na operativnom nivou iako je bilo pokušaja da se odradi dobar posao, ipak je proces upravljanja cijelim procesom nabavke bio slab, jasno ukazujući na nedostatak adekvatnih ili potrebnih upravljačkih kapaciteta. Argumentirano je da je razlog za ovo u nedostacima javnog sektora tj. nedostatku reformi u ovom sektoru, prije svega u domenu reforme ljudskih resursa ili potencijala. Gledajući na temu iz još šire perspektive, postojeći civilno - vojni odnosi, kao i organizacijska kultura negativno utječu na (vidljivo) pozitivno promišljanje na ovu temu – fenomen koji Hrvatska dijeli s drugim centralno europskih državama, uključujući druge novije NATO članice. Trebat će vremena da se sve ovo ispravi na bolje', navodi Watkins u zaključku.

U njegovom radu posebno se ističe analiza argumenata odabira izraelske ponude prema kriterijima za odabir, počevši od argumenta ekonomski najpovoljnije ponude do naprednosti tehnologije u odabranim avionima i državnih garancija te se otvara vrlo važno pitanje offseta odnosno dodatne vrijednosti ponude u odnosu na ostale, navodi Hauska & Partner, dodajući da Watkinsov rad također analizira i preispituje motive i razloge nabave aviona prema predloženoj opciji kupnje, koja je predstavljena kao jedina moguća opcija, što u praksi nije slučaj.

Podsjećaju da je krajem 2017. godine Ministarstvo obrane raspisalo međunarodni natječaj za nabavu borbenih zrakoplova koji su trebali zamijeniti dotrajale MiG-21 zrakoplove. Kao najpovoljnija ponuda odabrana je izraelska ponuda o prodaji borbenih zrakoplova F-16 Barak, u vrijednosti 500 milijuna američkih dolara. Međutim, SAD je uputio prigovore Vladi na račun suvremene tehnologije koja nije u skladu s NATO standardima, a koju je Izrael naknadno ugradio u zrakoplove, zahtijevajući da se zrakoplove vrati u izvorno stanje prije isporuke Hrvatskoj. Hrvatska je smatrala da je to pitanje stvar međusobnih odnosa SAD-a i Izraela. U konačnici, Washington nije dao suglasnost za isporuku zrakoplova, što je dovelo do propasti cijelog postupka nabave.

A što je Watkinsa potaknulo da se upusti u analizu propale nabave vojnih zrakoplova?

'Godinu za godinom primjećujem niz neuspjeha i smanjenje učinkovitosti i provedbe raznih ozbiljnih reformi na razini sustava. Čitajući o ovoj konkretnoj neuspjeloj nabavi zrakoplova u Hrvatskoj postalo mi je jasno da se nešto mora poduzeti, barem I skromni doprinost. I zato je nastao ovaj moj rad', objašnjava ovaj stručnjak, inače rođeni Zagrepčanin.

'Imajući u vidu sve činjenice i zaključke navedene u ovom radu, nadam se da će se nešto naučiti iz napravljenih pogrešaka i unaprijediti proces nabave uključivanjem svih dionika kako bi se u budućnosti smanjila mogućnost rizika i osigurao pozitivan ishod', zaključio je dr. Watkins.