Nakon marifetluka smijenjenog Mije Crnoje koji su Oreškovića doveli u nezgodnu poziciju na samom početku mandata, on si novu takvu blamažu nije mogao dopustiti.

No nije Brkićeva loša reputacija bila jedini problem. Problem s njegovom reputacijom, ali onom 'dobrom' imao je još jedan čovjek. HDZ je pod Tomislavom Karamarkom dobio je pet izbora zaredom, ali značajan dio članova to je pripisivao mističnim sposobnostima glavnog tajnika stranke koji je na terenu bio tako efikasan da je i SDP na koncu (s dosta uspjeha) kopirao njegove metode.

Ali nije Brkićeva reputacija mučila samo dvije strane. Kredibilitet Mosta, ključnog i tvrdoglavog partnera HDZ-a bio bi nepovratno narušen da su pristali na ministra koji je prepisao 70 posto diplomskog rada, a uz to je smijenjen s mjesta šefa specijalne policije - jer nije izvršio zapovijed da privede Mirka Norca.

Zašto je Karamarko namjerno stavio premijera pred svršen čin?

Je li HDZ-ovo uporno isturanje kompromitiranog Milijana Brkića ravno pod nož Mostu i Tihomiru Oreškoviću bilo smišljena politička kastracija ili propali pokušaj u najboljoj namjeri, teško je razaznati.

Znakovito je da je Tomislav Karamarko istaknuo Brkića kao HDZ-ov jedini prijedlog za nasljednika Mije Crnoje iza leđa Tihomiru Oreškoviću, koji je bio na putu u Londonu. Izgledalo je to kao da ga je naprosto podvalio te stavio premijera pred svršen čin.

No istodobno je bilo je jasno da bi se takvo imenovanje pretvorilo u novi skandal. Orešković je već balansirao s jednom nametnutom odlukom, onom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o smjeni šefa SOA-e Dragutina Lozančića. Nije si mogao dopustiti da ga tako šutiraju i Karamarko je toga morao biti svjestan.

Gotovo kao da je koordiniran s nekim od njih dvojice, ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić gurnuo je ponovno preko Stručnog vijeća Visoke policijske škole u proceduru oduzimanje diplome Brkiću, koje je ranije zapelo iz proceduralnih razloga, unatoč jasnim dokazima o plagiranju.

Taktika iscrpljivanja i ignoriranja iznenadila je političku scenu

Most je o Brkićevoj kandidaturi davao dvosmislene izjave i upozoravao da ne može prihvatiti za ministra nekog tko plagira diplomu.

Odustajanje Milijana Brkića mnogi su doživjeli kao prvu jasnu i glasnu pobjeda premijera Tihomira Oreškovića, istog onog za kojeg se govorilo da će biti lutka na koncu Tomislavu Karamarku.

I, zaista, Oreškovićeva tvrdoglava taktika nečinjenja, iscrpljivanja i ignoriranja prilična je novost na hrvatskoj političkoj sceni, na kojoj dominira prvoloptaško prepucavanje preko medija ravno iz usta 'visokog izvora'.

Uspio je tako i Miju Crnoju i Milijana Brkića sanirati bez ikakvog konflikta pa im je obojici na kraju ispjevao hvalospjeve, kao da ih je u najmanju ruku unaprijedio, a ne sasjekao u korijenu. Njegove riječi pažljivom su slušatelju ipak u oba ta slučaja zvučale kao prvoklasna ironija.

'On je i ovom prilikom pokazao karakter koji je izgradio boreći se za Hrvatsku u Domovinskom ratu i zbog čega uživa poštovanje svojih suboraca', napisao je za oproštaj Orešković. Vrlo suptilno. Poštovanje suboraca, ali ne i njegovo poštovanje.

Ovakav sterilni politički zahvat, razvučen na tjedne bez komentara, bez teških riječi, bez obračuna preko novina i bez proizvodnje novih afera svakako je ostavio traga na Brkiću, što se vidi iz posta kojim se putem Facebooka oprostio od kandidature koju mu je pripremio Karamarko.

Ogorčeni Brkić ne želi uperiti prstom

Iz njega probija gorčina nasanjkanog čovjeka koji prilično glasno optužuje za izdaju, ali ne odaje do kraja - koga.

Sebe dramatično poistovjećuje s vukom koji možda nije jak, ali neće u cirkusu preskakati kroz obruče. Ali ne kaže tko mu baca te plamteće obruče koji su ga ponizili?

I radi li se samo o jednom cirkusantu, ili su možda bili u tandemu: jedan baci plamteći obruč, a drugi ga tjera kroz njega?

Je li Brkiću za ovu blamažu kriv Božo Petrov koji s Mostom navodno stoji iza pozadinskog pritiska da ga se ne imenuje ministrom? Može biti, jer mu se Brkić u postu ne zahvaljuje kao Oreškoviću i Karamarku.

Je li to Tomislav Karamarko koji je Brkićevo ime ničim izazvan ispalio dok je Orešković bio u Londonu, što je premijera navodno ozbiljno razljutilo? Zašto ne. Više je tinte proliveno samo na demantije navodnog sukoba Karamarko - Brkić nego na neke ozbiljnije političke teme.

Javna je tajna da je Brkićeva popularnost na terenu ozbiljno ugrožavala predsjednika HDZ-a koji je prilično nepopularan u dobrom dijelu stranke, pogotovo hercegovačkoj frakciji. Dosta članova zamjera mu to što je radio za Stjepana Mesića, što se petljao s Josipom Manolićem, pa čak i to što je uspješno uhvatio odbjeglog Antu Gotovinu.

Javna blamaža za podrezivanje krila

Je li Karamarko smišljeno isturio svog glavnog operativca da mu javnom blamažom podreže krila, sada kada zna da na stranačkim izborima neće imati ozbiljnog protukandidata? Je li sudjelovao u političkom delegitimiranju čovjeka kojem pripisuju glavne zasluge za niz HDZ-ovih izbornih pobjeda?

Oreškovićevo znakovito ignoriranje Brkićeve kandidature i ponavljanje da 'trebamo što više kandidata' uz Karamarkovo papagajsko ponavljanje da je samo Milijan Brkić HDZ-ov kandidat dovelo je situaciju u vladajućoj koaliciji do ruba incidenta, zbog kojeg je navodno ozbiljno došlo u pitanje i izglasavanje državnog proračuna.

Došlo je do pat-situacije: da je Orešković nakon silnog razvlačenja imenovao Brkića, ispao bi beskičmenjak. Da je Orešković predložio nekog drugog za ministra a da se Brkić nije povukao, bio bi to skandal za HDZ.

Tomislavu Karamarku bilo je važno to što je u cijelom tom navlačenju uspio postići da na unutarstranačkim izborima nema ozbiljnog protukandidata. Formula jedan član - jedan glas mogla je za njega biti dosta nezgodna, da je dobio protukandidata u popularnim igračima kao što su Andrej Plenković i Damir Krstičević koji bi uz Brkićevu logističku potporu imali ozbiljne izglede protiv Karamarka. N, oni su, prije no što je Brkić stavljen na panj, objavili da se neće kandidirati.

Milijan Brkić, za kojeg Jadranka Kosor smatra da ima snage izazvati Karamarka na izborima, ipak je previše osramoćen da bi mu i palo na pamet u zadnji čas istaknuti kandidaturu koja bi možda i raskolila stranku.

Karamarko je puno toga rekao zamijenivši Brkića Damirom Jelićem

Valja znati da Oreškovićev tihi šamar nije jedini koji je Brkić primio u zadnje vrijeme. Nedavno je objavljeno da će Karamarkov stožer za unutarstranačke izbore voditi Damir Jelić. Znakovit izbor, pogotovo jer je Brkić do sada bio logističar Karamarkovih uspjeha, među kojima je možda najmanje očekivan bio pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima.

Ona je tada slovila za čistog outsidera, kako zbog činjenice da je Ivo Josipović bio prilično omiljen, tako i zbog činjenice da su je otpisivali jer je – žena. Njezinu pobjedu u stranci mnogi su pripisali Milijanu Brkiću, a ne Tomislavu Karamarku.

Karamarko je bez obzira na sve to sada neupitan favorit za preuzimanje HDZ-a, ali to više nije onako jaka stranka kako se čini.

HDZ je oslabljen stalnim i uzastopnim čistkama, najprije Pašalićevih ljudi, pa zatim Sanaderovih, Kosoričinih, Šeksovih, Prgometovih i tko zna kojih još. Stranka je do te mjere kadrovski oslabljena da je pronalaženje zamjenskog ministra branitelja postao ozbiljan izazov.

O Miji Crnoji kao prvom kandidatu ne treba trošiti previše riječi. No ni zamjene koje je nudio HDZ nisu mogle proći pored partnera iz Mosta zbog afera koje vuku. Zar je na to spala stranka koja je nekoć u roku keks mogla sastaviti nekoliko vlada?

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li nakon izgledne Karamarkove pobjede uslijediti još jedna čistka te kako bi u njoj prošao Milijan Brkić. Može li i nakon što je s Josipom Rimac izvučen iz Sabora, praktički bačen Oreškoviću pod nož, pronaći model kohabitacije s Karamarkom, ili će jedan od njih doživjeti sudbinu većine buntovnika - izlaz iz HDZ-a.

Tko je zaista jak, vidjet će se na slučaju Lozančić

No uvijek postoji mogućnost da se prilagode, poput kontroverznih članova stranke poput Božidara Kalmete ili Ivana Šukera koji su svaki put preživjeli stranačka istrebljenja.

Kolika je Oreškovićeva stvarna moć, vidjet ćemo već ovog tjedna, po tome koga će predsjednici Kolindi Grabar Kitarović predložiti za šefa tajne službe, ako udovolji njezinoj želji da Dragana Lozančića smijeni.

Orešković oslonjen na Most, koji se također u političkom ratu s partnerima i onima koji to nisu služi njegovom taktikom otezanja, nečinjenja i šutnje do iznemoglosti postaje sve više opasnost za autoritet HDZ-a koji ga je predložio za premijera.

Njihovo približavanje navodno ozbiljno zabrinjava vodeće ljude HDZ-a. Nakon nekoliko nepovoljnih rezultata anketne popularnosti, HDZ-ovi su partneri iz HSLS-a i HSP AS-a prilično agresivno upozoravali da Mostu i Oreškoviću valja ubrzati odluke i da im prijete izbori ako se ne odluče što prije, što su oni ignorirali i - pogodili.

Očigledno, jasno im je da se HDZ-u ne žuri na izbore.

U trenutku u kojem HDZ mora provesti konsolidaciju s ograničenim izborom kvalitetnih kadrova,  Orešković i Most imaju najveću snagu za nametanje svoje volje i toga su svjesni.

Milijan Brkić u kratkom je vremenu prešao put od toga da je 'počašćen kandidaturom' do toga da mora po Facebooku pisati oproštajna pisma. Je li to posljedica političke vještine premijera Tihomira Oreškovića, ili do sada najsuptilniji međustranački obračun, teško je reći.

O stvarnoj snazi Tihomira Oreškovića i Tomislava Karamarka više ćemo znati kada se okonča slučaj Lozančić.

Do tada je izvjesno samo jedno. Milijana Brkića, koji se poistovjećuje s neukrotivim vukom, Orešković i Karamarko možda nisu natjerali da preskoči kroz plameni obruč usred cirkusa, ali ga je publika dobro vidjela kako hvata zalet. To što se predomislio u zadnji čas neće biti od osobite pomoći njegovoj poljuljanoj reputaciji.