Brojanje krvnih zrnaca bio je vrlo raširen sport među HDZ-ovcima tijekom devedesetih, nešto manje početkom 21. stoljeća, a sada su, eto, krenuli s prebrojavanjem djece. Zasad, srećom, samo svoje iako, kako je krenulo, ne bi bilo čudno da uskoro krene prebrojavanje i širih razmjera.

- Aha, ti nisi dijete, ćaća ti je bio komunist.

- Ti? Ajde, tebe računamo jer su ti starci prešli kod nas 1990. iako si začet dok su bili u CKSKH.

- Koja si ti? Iz epruvete, kažeš. E pa ne može. To se ne računa. Priznajemo samo kad on u nju.

Hoće li netko imati djecu i koliko ih želi imati, trebala bi biti stvar osobnog izbora. Za izbornu kampanju sasvim je irelevantno koliko djece imaju članovi HDZ-a, ali to je najednom postalo važno.

Dio je to valjda HDZ-ove populacijske politike u sklopu koje namjeravaju dati, ako dođu na vlast, tisuću eura za svako novorođenče premda je službena moneta u Hrvatskoj kuna.

'Sve je manji broj novorođenih Hrvata i Hrvatica', kazao je Brkić i zaboravio pritom da bi djece možda bilo i više da HDZ nije 2009. donio rigidan, tzv. Milinovićev Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) koji je činio sve osim omogućavao parovima da imaju dijete. Potezali su ljudi u to vrijeme do Slovenije, Češke i Njemačke…

Zakon su, srećom, djeca komunista izmijenila 2012., ali djecu iz epruvete, pročitali ste gore, HDZ ne računa. Valja se prisjetiti da je donošenje zakona, koji je brojnim parovima omogućio da danas imaju dječji plač i osmijeh u kući, HDZ-ov Damir Jelić nazvao 'najvećom tragedijom hrvatskog naroda nakon Jasenovca i Bleiburga'.

Djeca jesu najveća radost i sreća, bila HDZ-ovaca, SDP-ovaca, crna, bijela, žuta ili iz epruvete. Problem s njima nastaje kasnije, kad odrastu, pa se zapitate jeste li ih trebali imati ako počnu pričati gluposti poput Milijana Brkića.