I Marijana Petir i Biljana Borzan članice su Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane Europskog parlamenta, na kojemu se danas raspravljalo o prijedlogu nove direktive o GMO, osobito o (ne)mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uzgoj GMO organizama na svom teritoriju. Petir je izjavila da bi bila daleko sretnija kada bi se rasprava vodila o propisu kojim se zabranjuje GMO na području cijele Europe, 'a ne o popravku uredbe kojom se nešto dopušta ili ne državama članicama'.

'Znanstveno je dokazano da GMO štetno utječe na biološku raznolikost, da neke vrste bezuvjetno nestaju a ako vrste nestaju dovodimo u pitanje cijeli ekosustav i proizvodnju hrane. Multinacionalne kompanije patentiraju gene a to znači da patentiraju život što je neprihvatljivo i ne vidim razlog zašto bi mi od njih trebali tražiti odobrenje da im zabranimo ulazak na naše tržište kako to nalaže uredba, jer oni na to nikad neće pristati', upozorila je Petir.

Hrvatska je danas tzv. 'GMO-free' zemlja, a tu odluku ne smije se dovoditi u pitanje opravdavajući se zaštitom slobode kretanja roba i usluga jer zabranom koju smo uveli štitimo nacionalne interese i biotički suverenitet Hrvatske, smatra Petir. Za nju je pravo pitanje kako se zaštititi od kontaminacije ukoliko susjedi odluče sijati GMO sjeme - vjetar, pčele i drugi kukci ne poznaju granice - te je kod okolnih EU članica apelirala za 'GMO-free' Alpe-Adria regiju.

Borzan: Bizarno je da će zemlje članice od biokompanija morati tražiti odobrenje za zabranu njihovih proizvoda

Biljana Borzan podsjeća da je Europsko vijeće u lipnju donijelo prijedlog nove direktive o GMO koji su mnogi ocijenili kontroverznim. Dosadašnji sustav je zemljama članicama omogućavao zabranu uzgoja GMO kultura na temelju znanstvene procjene da je ista opasna za ljudsko i životinjsko zdravlje ili okoliš. Rezultat takvih propisa je uzgoj samo jedne GMO kulture u EU - kukuruza MON 810 koji se danas uzgaja na teritoriju pet zemalja članica.

Problem nastaje kada jedan dio država želi odobrenje novih GMO kultura, dok ostale za to ne žele ni čuti. Prema Europskom vijeću, namjera nove direktive je da ubrza proces dobivanja dozvola za zemlje koje GMO žele, te da u isto vrijeme zemljama koje ih ne žele osigura veću samostalnost kod donošenja parcijalne ili potpune zabrane.

Procedura odobrenja ili zabrane bi išla u dva koraka. Prvo, zemlje članice imaju mogućnost prije odobrenja nove GMO kulture najaviti traženje njezine zabrane na dijelu ili cijelom svom teritoriju. Zahtjev ne treba biti ničim opravdan, a tvrtka koja je aplicirala novi GMO proizvod može i ne mora prilagoditi svoju prijavu za odobrenje zahtjevu zemlje članice. Ako tvrtka ne reagira na zahtjev, smatra se da se slaže sa zabranom svojeg proizvoda na dijelu ili cijelom teritoriju zemlje članice. Drugo, nakon odobrenja nove GMO kulture u EU, države članice mogu tražiti da se njihov teritorij isključi ('opt-out') iz odobrenja na temelju ekonomskih, tradicijskih, poljoprivrednih, zdravstvenih, socijalnih i sličnih razloga. Do sad se odobrenje uskraćivalo na temelju znanstvenih ili zdravstvenih razloga i procjene rizika od strane Europske agencije za sigurnost hrane.

'Jedna stvar je sigurna i treba nam biti polazište: većina naših građana ne želi uzgoj GMO kultura u svojim zemljama. Istini za volju, postoje države koje su otvorene za GMO i tu nastaje problem. Zemlje članice bi trebale dobiti više samostalnosti pri odlučivanju žele li GMO ili ne na svojem suverenom teritoriju. To je upravo ono što građani koje predstavljam žele, no moram izraziti određene bojazni glede sadržaja ovog prijedloga', rekla je Borzan u Bruxellesu, predlažući osnaživanje pravne osnove kako bi restriktivne mjere na nacionalnoj razini u budućnosti imale veću težinu.

'Bojim se da će, ako direktiva prođe u ovom obliku, proizvođači GMO kultura sudskim putem moći pobijati nacionalne zabrane. Nadalje, princip prema kojem suverene države moraju od biotehnoloških kompanija tražiti odobrenje da zabrane njihove proizvode smatram bizarnim. Krenemo li tim putem stvorit ćemo opasan presedan. Nova direktiva je potrebna i ide u pravom smjeru, no da bi u potpunosti ispunila svoju svrhu potrebno je neke dijelove značajno izmijeniti', zaključila je Borzan.