Ostati i pokušati uspjeti u Hrvatskoj ili pobjeći glavom bez obzira na neko za rad plodnije tlo? Dilema je koja je izazvala brojne komentare u javnosti, odnosno na društvenim mrežama. Povod za takvu naelektriziranu, no konstruktivnu raspravu bio je tekst na tportalu u kojem je poduzetnik Damir Podhorski negativno reagirao na pismo jednog od mnogih hrvatskih iseljenika. Zasmetalo ga je to što je naš novi emigrant u Irskoj kukavičlukom nazvao ostanak u ovoj, nažalost, gospodarski (i društveno) unakaženoj zemlji. Osim što je kritizirao inflaciju medijskih objava u kojima se popularizira bijeg iz Hrvatske, Podhorski je opisao svoj trnovit, ali uspješan poslovni put u ovoj zemlji želeći svojim primjerom pokazati da u Hrvatskoj stvari neće krenuti na bolje ako svi koji nešto znaju pobjegnu iz nje bez da su pokušali uspjeti ovdje i tako indirektno utjecati na pozitivne promjene
Tvorac uspješnog startupa Farmeron Matija Kopić, kojeg je naš sugovornik apostrofirao kao svijetli primjer iz hrvatske biznis prakse, istaknuo je kako je polarizacija na one koji odlaze i one koji ostaju potpuno besmislena.
'Svi mi donosimo svoje osobne i poslovne odluke, svakoga dana. Neki odlaze, neki ostaju - no između postoji još mnogo varijacija (Farmeron je dokaz). Nije mi jasno kako i zašto možemo tako olako suditi o drugoj strani i njezinim motivima. Osobno, sve se manje smatram pozitivcem hrvatskog kova. Damirovo je mišljenje subjektivno (opravdano, naravno), kao što su i razmišljanja svakog hrvatskog poduzetnika koji ima obitelj i/ili zaposlenike u Hrvatskoj (stoga je eventualna odluka o odlasku jako otežana). No eklatantna je istina ipak malo drugačija: bilo da si poslodavac ili posloprimac, vani nešto možeš napraviti brže, i to nešto može biti puno veće', napisao je Kopić.
Istaknuo je kako to nema veze s toplim osjećajima lokalpatriotizma, jer matematika je neumoljiva. 'Odi van i uspjet ćeš brže, i uspjet ćeš više. Ako si zadovoljan brzinom osobnog razvoja u domaćem okruženju, ostani. Ako ti je u redu činjenica da ćeš ovdje trošiti vrijeme na vjetrenjače (borbu s neefikasnom državom, uhljebničkom politikom, lošim mindsetom, osrednjim znanjima) dok će drugi vani trčati brže (dobivati bolje poslove, dobivati više novca za te poslove, lakše otvarati firme, lakše pronalaziti najbolje ljude, lakše razvijati nova tržišta, lakše prihvaćati neuspjeh, lakše učiti), be my guest! Nema ništa loše u tome - ali treba reći da je to svjesna odluka koju donosi svaki od nas, bilo da o tome racionalno promišljamo na ovakav način ili ne', zaključio je Matija Kopić.
'Neprijateljsko hrvatsko biznis okruženje' mnogi su apostrofirali kao jedan od ključnih razloga zašto većina domaćih poduzetnika bježi iz zemlje ili diže ruke od posla.
'Svakom poduzetniku koji u Hrvatskoj redovito isplaćuje svojim zaposlenicima bilo kakvu plaću skidam kapu do poda i iskreno mu se divim jer znam koji je napor potreban za to. Od poduzetništva sam odustao kada su nas 'klijenti' (ako se to uopće tako može nazvati) svojim neplaćanjem doveli u poziciju da počnemo kasniti s plaćama zaposlenima i kada sam shvatio da se ne znam nositi s takvim 'klijentima' i stresom koji dolazi kada čovjek jednom upadne u lanac opomena, ovrha, blokada i svih ostalih pizdarija koje ti izazovu oni koji su kroz sustav voljni plivati tako da druge bez problema povlače na dno', napisao je Nenad Motika.
Istaknuo je kako su za emigraciju ljudi jednako krivi svi: sustav koji ne valja, ljudi koji se u njemu ne snalaze i traže sreću drugdje i poslodavci koji ljudima nisu u stanju isplatiti plaće dovoljne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba (pri tome ne smatram da su stan i osnovna hrana = osnovnim životnim potrebama).
'Stoga, umjesto pisanja o tome kako je potrebno ostati u Hrvatskoj, treba poraditi na tome da svojim zaposlenicima možete pružiti usporedive radne uvjete kakve oni mogu dobiti u Irskoj, Njemačkoj ili nekoj drugoj EU zemlji. Nisu (niti će ikada biti) svi stvoreni za poduzetnike, no za imati globalno konkurentnu tvrtku potrebno je imati i kvalitetne i motivirane zaposlenike, a to ljudi koji primaju (ispod)prosječnu nisu niti dugoročno mogu biti', ocijenio je Motika.
Sukladno tome poručio je kako je besmisleno iz Hrvatske krenuti u osvajanje stranih tržišta isključivo nižom cijenom i jeftinijom radnom snagom. Jer ako krenemo od tih pretpostavki, 'onda je bolje da se svi iselimo u Ameriku i radimo za više plaće, nego da ovdje preživljavamo jer se, eto, treba boriti za državu'.
Komentirati su se javili i ljudi koji su otišli iz Hrvatske i iznijeli svoje iskustvo. 'Vrlo kratko i jasno oko teme odlaska: žena i ja smo otišli u onom trenu kada smo shvatili da naše dijete ima sigurno mjesto na burzi rada. Skidam kapu svim poduzetnicima koji su uspjeli, i divim im se jer je bilo hrabro pokrenuti biznis i još hrabrije održati ga i unaprijediti. Svaka čast. Mi smo se odlučili za liniju manjeg otpora i otišli smo. I, ne, ne pada pečena piletina s neba, ne donosi poštar novac oko pola 12, radi se. Nekad teže, nekad lakše, sve u svemu svima koji su navikli raditi to nije problem. Samo zadnje iskustvo oko vrtića je znakovito. Svi imaju pravo na vrtić od treće godine. Za pojedine vrtiće se čeka, u pojedinima ima mjesta odmah', napisao je jedan od njih.
Još jedan hrvatski iseljenik koji nije otišao iz ekonomskih nego 'mentalnih' razloga, dao je zanimljiv doprinos raspravi 'Ostati ili otići iz Hrvatske?'. On je istaknuo kako su u zabludi oni koji kroz ružičaste naočale gledaju na rad u inozemstvu. 'Dok sam bio u Hrvatskoj zarađivao sam više nego pristojno... Mene je otjerala naša sveopća nepismenost... Nisam mogao disati. Nemojte misliti kako je u Njemačkoj je sve tip-top... I ovdje ima jako puno 'nepismenosti', ali opcije za kotrljati naprijed su ipak nešto veće...', ocijenio je.
Upravo zbog skučenih vidika našeg društva neki od sudionika ove rasprave smatraju i da je 'u Hrvatskoj sve super i da se živi dobro i da su plaće od 2.000 eura na više, opet bi bilo korisno jedan dio radnog vijeka odraditi negdje vani, čisto zbog iskustva i izloženosti drugačijim ljudima, kulturama i načinima rada'.
Posljedica toga bila bi, istaknuo je, promjena ustaljenog načina razmišljanja u domovini kojem ne bi bila prihvatljiva 'močvara SDPHDZ idiotarija i propadanja'.
U javnosti eksponirani poduzetnik Saša Cvetojević također je dao svoj obol ovoj raspravi poentirajući da je zapravo najvažnije u cijeloj priči dobro raditi svoj posao. 'Oni koji odu, ako im ostane bar mrvica ljubavi ili nostalgije za Hrvatskom, mogu puno pomoći svima koji odluče ostati. Mnogi će se i vratiti, a možda će neki od nas koji sad gordo zagovaramo ostanak, otići', zaključio je Cvetojević.
