Svatko ima svoj must see kad dođe u neki grad. Buvljaci ilitiga sajmovi su nešto što prvo potražim ilitiga obilježim na svoj Nokia map od kada imam novi Nokia LUMIA 800 Windows Phone (moram to istaknuti jer su fotke koje ćete vidjeti u današnjem postu ovjekovječene baš tim slatkišem).
I sad, da ne ulazim preduboko u priču o pomodarstvu kad je riječ o bilo čemu što ima prefiks vintage, buvljak je nešto što mene pokreče, nešto gdje se osjećam k'o doma, nešto što me inspirira i što mi nikada ne može dosaditi i tako sad već cijelo desetljeće. Volim ih još i više od trenutka kad je kupnja prestala biti jedini motiv zbog kojeg odlazim na takva mjesta. Ima dana kad se vratim bez ičega jer samo fotkam i čakulam s ljudima, nekada kupim samo vinyl dva, a ponekad se vratim s punim kombijem namještaja kao što je ovaj vikend bio slučaj (dobro, ovo je ipak bio prvi put!).

U Barceloni ima kojekakvih sajmova; skupih, antiknih, jeftinijih, no po mojoj mjeri je Encants. Već su me neki na facebook stranici Mode Komode pitali kako doći do njega pa ću vas informirati i ovdje: ljubičasta linija metroa, stanica Encants. Vrlo jednostavno. :)
Sajam je to na kojem figurativno rečeno možete naći i iglu i lokomotivu, po uzoru na zagrebački Hrelić, no na Encantsu je više naglasak na namještaju i antikvitetima negoli na odjeći (iako ima i nje, bez brige).

Kratke original Levis hlačice za 15 eura. Zvuči možda puno, no možete birati veličinu i boju.

Najtijesnije je bilo na štandu s vinilima. Nije ni čudno, jer je kolekcija uistinu raritetna. Ja sam uzela Inside story od Grace Jones.

E sad dolaze igla i lokomotiva o kojoj sam vam pričala.

Ugodno me iznenadio presladak second hand shop nasred Encantsa.

Po prirodi sam sakupljač, u što su se mogli uvjeriti i moji španjolski cimeri kad sam im ovaj vikend banula s jednim ormarom, pisaćim stolom, slikom i nekoliko knjiga i gramofonskih ploča (iako trenutačno nemam gramofon). 'Normalan' se čovjek pita što će mu sve to kad ne namjerava ostati na određenom mjestu više od nekoliko mjeseci, no ja na to gledam ovako: kao što volim vidjeti lijep komad odjeće na sebi još više volim živjeti u, po mojem guštu, lijepo uređenom prostoru.

Kad smo Frasco, Vivi i ja spazili ovaj uistinu poseban komad namještaja uslijedilo je ono bez čega nijedna prava kupnja na nijednom svjetskom sajmu ne može proći: cjenjkanje. Iskoristila sam svoju popularnost, koju uživaju manje više sve plavuše u Španjolskoj i spustila cijenu sa 150 na 45 eura. Sada i službeno proglašavam ovu kupnju najboljom u cijeloj svojoj karijeri 'buvljačenja'. Zahvaljujem ljubaznom Marokancu koji nam je za svega 25 eura pomogao otpremiti ormar i još jedan pisaći stol do doma, mojim španjolskim amigosima Vivi i Frascu koji su mi dali ruke da to sve popnem do stana i mojem cimeru Juanu koji još uvijek pokušava otključati gornji dio jer je za razliku od donjeg zaključan (što mi je uvelike pripomoglo kod pregovaranja).

Evo kako se sve skupa ukolopilo u moj studentski sobičak. :)

Kao što već rekoh kupnja je samo jedan (manji dio) ove lijepe priče. Ono što mene najviše veseli na ovakvim mjestima su ljudi; kako prodavači tako i kupci. Evo kratka fotogalerija nekih od njih.

Na kojem ste vi buvljaku bili u posljednje vrijeme i što ste tržili ili vidjeli? Fotke molim lijepo na zid Mode Komode na facebook stranici! Najoriginalniju ću nagraditi s nečim iz svoje buvljak kolekcije. :)