Izvidi su, piše Večernji list, pokrenuti na temelju anonimne kaznene prijave u kojoj se tvrdi da su ugovori za kupnju kolosijeka štetni za HŽ. Afera 'kolosijek' postala je tako prvi slučaj za vrijeme mandata ove vlade koji se našao pod povećalom policije.

Sektor krim policije PU zagrebačke od HŽ Carga, koji je u kupnju kolosijeka išao sukladno zaključku Vlade, tražio očitovanje u vezi sporne kupnje u travnju ove godine. 15 osoba koje su bile uključene u taj posao, prema pisanju Večernjeg lista, ovih dana odlaze na obavijesne razgovore na policiju.

Diokijev kolosijek HŽ-u nije potreban jer se nalazi unutar pogona na zagrebačkom Žitnjaku.
Ideja o kupnji potekla je od prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, koji je time riješio neisplatu plaća za radnike tvrtke Roberta Ježića.

Predsjednik uprave HŽ Carga Ivan Lešković priznao je da je u kupnju spornog kolosijeka krenuo prema zaključku Vlade od 22. ožujka 2012. Vlada je nakon toga dala suglasnost HŽ Cargu da se zaduži kod Zagrebačke banke za 15,4 milijuna kuna kako bi kupila kolosijek.

Ostatak novca do potrebnih 17,4 milijuna kuna, kolika je ugovorena cijena kolosijeka, namaknut je iz vlastitih izvora HŽ Carga. U HŽ-u su kupnju opravdavali time da su na taj način prebili dugovanja, no priznaju kako du ta dugovanja prema Diokiju iznosila tek 1,4 milijuna kuna.

Ono što je još zanimljivije jest da je kolosijek procijenjen na 680 tisuća kuna, a zemljište na kojem je kolosijek površine 27.368 četvornih metara plaćeno je, shodno tome, oko 17 milijuna kuna. HŽ je zbog brzine kojom je obavljena ova operacija do kredita za njegovu kupnju došao bez javnog natječaja i uzeo ga je od Zagrebačke banke.

No, procjenu vrijednost kolosijeka radila je tvrtka Zane koja je u vlasništvu Uniceradita koji je ujedno i vlasnik Zagrebačke banke. Usluge kreditiranja HŽ Carga banka je naplatila 1,3 milijuna kuna bez PDV-a. Cargo je u vrijeme kupnje bio u minusu 25 milijuna kuna, a prvu polovicu ove godine završio je u minusu od čak 87 milijuna kuna. Nakon kupnje kolosijeka, pogoni na Žitnjaku, kako je poslije priznao sam Čačić, nemaju budućnosti.