Heike sjedi u mraku u dnevnoj sobi. Mirno je i tiho. Zvukovi ne dolaze ni iz radija, ni iz televizije, a ne čuje se ni zujanje hladnjaka. Svi aparati koji rade na struju su isključeni. Kada želi nešto pojesti, Heike si ne može ništa skuhati. Na stolu gore svijeće da ipak ne bi sjedila u potpunom mraku. Opskrbljivači energijom su joj isključili struju jer više nije imala novca za plaćanje računa.

Heike nije usamljen slučaj. Ovako kao ona trenutno živi oko 15 posto stanovništva u Njemačkoj. Prema podacima organizacija za zaštitu potrošača, godišnje bez struje, barem na neko vrijeme, dok ne plate zaostale račune, ostane oko 600.000 domaćinstva. Cijene struje se stalno povećavaju; samo 2011. godine u prosjeku su porasle oko 10 posto.

'Ova povećanja troškova osjećaju prije svega oni koji malo ili gotovo ništa ne zarađuju. Među onima koji više ne mogu plaćati svoje račune je i velik broj umirovljenika i samohranih roditelja', kaže Birgit Hoeltgen iz Udruge za zaštitu potrošača Sjevernog Porajnja i Vestfalije, nadležna za pitanja vezana uz vraćanje dugova. U Njemačkoj su, kaže ona, životni troškovi ionako u stalnom porastu, a plaće ostaju iste.

Ulrike Mascher, predsjednica Socijalnog saveza VdK, upravo iz tog razloga traži da veliki energetski koncerni uvedu posebne popuste za osobe koje žive ispod ili na granici tzv. socijalnog minimuma.

'Ne mogu opskrbljivači energijom dati popuste, odnosno struju po nižim tarifama, velikim koncernima, a tako nešto ne postoji za one koji žive na rubu egzistencijalnog minimuma', kaže Mascher. Prema njezinom mišljenju, problemi s plaćanjem struje, koje u Njemačkoj imaju milijuni, leže prvenstveno u činjenici da sve manji broj slabije ili nikako kvalificiranih može dobiti stalno radno mjesto.

'Većina radi na određeno vrijeme i pritom ne zarađuje dovoljno. Ni umirovljenicima nije puno bolje, jer mirovine već godinama nisu porasle. A ako se primanja ne povećavaju, dok životni troškovi rastu, kao i cijene struje, onda je jasno da će ljudi imati sve manje na raspolaganju za plaćanje svojih računa', zaključuje Ulrike Mascher.

Više o temi pročitajte ovdje