'Imala sam 26 godina kad sam započela s dijalizom, i to najprije u Rijeci dvaput na tjedan po šest sati. Nakon kratkog vremena presadili su mi bubreg, ali su nastale komplikacije i liječnici su ga morali izvaditi da ne dobijem sepsu. Otad idem na dijalizu u Pulu triput tjedno po četiri sata. Rekli su mi da sam pacijentica s najduljim 'stažem' u Hrvatskoj. Ako ima tko s duljim od 33 godine, voljela bih znati', kaže uvijek optimistična Franka, pišu 24sata. Sa 21 godinom rodila je sina, a danas je ponosna baka dvoje unučadi.

'Osjećam se zaboravljeno, kao da više ne postojim, ali i dalje se nadam da ću jednom i ja stići na red za transplantaciju. Kad je jedan pacijent u Puli nakon 31 godine čekanja dobio bubreg, mojoj sreći nije bilo kraja i mislila sam da ću i ja brzo doći na red', priča Franka, koja ne krivi nikoga za rekordni 'staž', ali kaže da katkad pomalo gubi nadu. Do prije dvije godine, sama je vozilom išla na dijalizu i vraćala se kući, ali od teške prometne nesreće, u kojoj je jedva izvukla živu glavu, na dijalizu je vozi suprug.