Podrži li njemački parlament odluku vlade Angele Merkel, Njemačka će prvi put nakon Drugog svjetskog rata isporučiti oružje u neku ratnu zonu - Kurdima u Iraku. Uz kancelarku Merkel, za takvu je odluku najzaslužnija ministrica obrane Ursula von der Leyen, prva žena na toj funkciji u povijesti države, koja se od početka mandata zalaže za aktivniju ulogu Njemačke u svjetskim kriznim žarištima
Iz Njemačke je u Irak već poslana humanitarna pomoć, kao i obrambena oprema poput kaciga i neprobojnih prsluka. U pripremi je 16.000 jurišnih pušaka, 30 protuoklopnih raketnih sustava Milan, 240 raketnih bacača i 10.000 ručnih granata, a prema nekim izvješćima, u Irak idu i detektori mina, radiouređaji, te oprema za noćno izviđanje. Vrijednost pošiljke mjeri se u desecima milijuna eura.
Posljednja istraživanja pokazuju da tek svaki treći Nijemac odobrava slanje oružja kurdskim borcima u Iraku, unatoč grozomornim zločinima Islamske države. Posljednjih sedam desetljeća Njemačka se, opterećena nacističkom prošlošću, klonila izravnog uplitanja u vojne misije - čak i tamo gdje su njemačke snage bile umiješane, kao u Afganistanu, govorilo se o humanitarnim misijama.
Opravdavajući slanje oružja u Irak, demokršćanka Leyen upozorila je da je stanje u toj zemlji 'krajnje kritično' i optužila ISIL za 'nemilosrdnu brutalnost'. Još u siječnju dala je naslutiti da će se Njemačka aktivnije angažirati u rješavanju svjetskih kriza. U intervjuu za Spiegel tada je navela da su, uslijed globalizacije, teritorijalno daleki konflikti mnogo bliži Europi nego što su to nekad bili, zbog čega je 'u interesu EU-a da omogući sigurnost i stabilnost pomažući državama da budu dorasle svojim odgovornostima'. Komentirajući optužbe da se Njemačka drži po strani u vanjskopolitičkim misijama i pušta druge da odrade težak posao, rekla je da se slaže da njezina država treba preuzeti veću odgovornost, dakako u okvirima svojih savezništava.
Njemačka je bila jedina suzdržana članica EU-a i NATO-a prilikom glasovanja o rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a za napad u Libiji. U tom kontekstu, Leyer je napomenula da ne postoji kriza koja se može riješiti isključivo vojnim sredstvima, već paralelno mora ići i političko rješenje.
'No Europa neće napredovati u globalnoj igri moći ako jedna država uvijek oprezno stoji po strani od vojnih operacija dok druga država juriša bez konzultiranja ostalih', upozorila je podsjećajući da takve odluke u Njemačkoj donosi parlament, dok u državama s predsjedničkim sustavima ta odluka praktično leži na nekolicini ljudi. Govoreći o naoružanju u kontekstu europske vanjske politike u nastajanju, rekla je da trenutačno, u uvjetima srezanih vojnih proračuna, nijedna država u Europi 'neće moći zadržati sve vojne mogućnosti', niti u 'dovoljnim količinama'. Udružene vojne snage, zaključila je, bile bi logična posljedica sve tješnje vojne suradnje u Europi.
Iduća njemačka kancelarka?
Ursula von der Leyen potječe iz obitelji baruna Ludwiga Knoopa, veoma bogatog trgovca pamukom. Rođena je u Bruxellesu, gdje je njezin otac Ernst Albrecht bio visoki dužnosnik Europske komisije, a kasnije je, kao ugledni demokršćanin, ustoličen za premijera njemačke pokrajine Donja Saska. Studirala je ekonomiju u Njemačkoj i na prestižnom sveučilištu London School of Economics, gdje je koristila pseudonim Rose Ladson, jer je zbog konzervativnog oca bila potencijalna prijetnja ljevičarskih terorista. Konačno se prebacila na studij medicine te je nakon diplome radila na Klinici za ženske bolnice sveučilišta u Hanoveru, gdje je i doktorirala.
Njemačka ministrica obrane četiri je godine provela kao domaćica: od 1992. to 1996., bila je u kalifornijskom Stanfordu, gdje je njezin suprug Heiko von der Leyen predavao na fakultetu. Njega je, inače, upoznala dok su zajedno pjevali u zboru, a zajedno imaju sedmero djece. Po povratku u Njemačku privremeno se skrasila kao profesorica u Hanoveru, gdje je obranila i magisterij iz javnog zdravstva.
U CDU se učlanila 1990., a u parlament Donje Saske izabrana je 2003. Dvije godine kasnije, postala je ministrica obitelji u kabinetu Angele Merkel. Nakon parlamentarnih izbora 2009., ušla je u Bundestag, a ubrzo potom postala je ministrica rada i socijalne skrbi. Borbom za ženske kvote u nadzornim odborima poduzeća, gej brakove i minimalnu plaću, pomogla je Angeli Merkel u pomicanju stranke prema političkom centru, ali je pritom navukla mnogo stranačkih neprijatelja za vrat. Kotira visoko među najpopularnijim političarima u zemlji, iako se rijetki birači zapravo mogu uistinu identificirati s osobom takvih sposobnosti, koju se često proglašava idućom njemačkom kancelarkom.
