Na stotine plakata osvanulo je ovih dana u Mađarskoj s natpisima poput 'Oprostite zbog našeg premijera', 'Dođite u Mađarsku, mi smo se zaposlili u Londonu', odnosno 'Preživio sam mađarsku antiimigrantsku kampanju', javlja agencija AP. Sredstva za kampanju koja bi trebala poništiti negativne efekte antiimigrantske politike mađarskog premijera Viktora Orbana prikupljena su crowdfundingom. Građani su u samo dva tjedna donirali 33,3 milijuna forinti, odnosno nešto manje od 800 tisuća kuna u akciji koju su zajedno proveli skupina istraživačkih novinara okupljenih oko projekta Atlatszo.hu i duhovita stranka Magyar Kétfarkú Kutya Párt (Pas s dva repa), koja se uglavnom bavi ispisivanjem grafita i uličnom umjetnošću, izrugujući se nakaradnostima službene politike.

Podignuto je ukupno oko 900 plakata, uključujući plakat u Austriji kojim toj zemlji zahvaljuju što je primala mađarske izbjeglice nakon propasti mađarske revolucije 1956. Predsjednik i osnivač stranke Gergely Kovacs rekao je za AP kako je nedopustivo da vlada troši ogromna sredstva kako bi ljudima objasnila koga i zašto treba mrziti jer se ono što premijer Orban upravo provodi svojim plakatima i upitnikom koji je protiv imigranata uputio mađarskim građanima i ne može okarakterizirati nego kao govor mržnje. Cilj upitnika u kojem se stranci optužuju da uzimaju posao Mađarima, a EU za sponzorstvo nad terorizmom, bio je pridobiti podršku za izmjenu zakonodavstva i podizanje zaštitnog zida, odnosno ograde na granici Srbije i Mađarske.

Orbanov plan dobio je ovog tjedna potporu u mađarskom parlamentu kojim dominira Fidesz pa vlada najavljuje da će uskoro početi izgradnja četverometarske ograde duž 178 kilometara mađarsko-srpske granice.

Na ruti od Grčke, preko Makedonije i Srbije, u Mađarsku ulazi velik broj izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana, ali tijekom ove i prošle godine bila je iznimno zanimljiva i ekonomskim migrantima s Kosova. Samo u prvih mjeseci 2015. u zemlju je ušlo 73 tisuće imigranata. Mađarska im je zanimljiva prije svega zato što je u Schengenu i oni koji žele mogu dalje nastaviti svoj put prema sjeveru i zapadu Europe.

Tisuće izgladnjelih i umornih ljudi predstavljaju objektivno velik teret za Mađarsku, ali umjesto na olakšavanje izbjegličke krize, vlada troši dragocjena sredstva na antiimigrantsku kampanju. Human Rights Watch procjenjuje da je vlada na upitnik koji je s popratnim Orbanovim pismom poslan na adrese osam milijuna Mađara potrošila više od tri milijuna eura, za postere preko milijun, a izgradnja zida/ograde koštat će oko 200 milijuna eura.

U Mađarskoj djeluje nekoliko NGO-a koji vrlo aktivno pomažu izbjeglicama i migrantima na njihovom putu, od pomoći u hrani i piću do pravne pomoći, a sve donacijama građana, ali izgleda da se dominantno mišljenje u Mađarskoj ipak mijenja u skladu s Orbanovim predviđanjima. Kovacs kaže kako do prije dva mjeseca nitko nije problematizirao imigrante, a sada su ih mediji puni i ljudi ih stvarno i počinju mrziti. Aktivisti koji im pomažu rade to pod prijetnjom policije, ali, tvrdi Kovacs, neće se dati zaustaviti jer žele da oni koji ulaze u Mađarsku vide kako postoje i Mađari koji ne dijele Orbanove stavove.

Nakon što je dizanje zida na granici dobilo zeleno svjetlo u mađarskom parlamentu počele su sipati primjedbe iz Europe. Zastupnici u Europskom parlamentu podsjećaju da je 1989. Berlinski zid pao uslijed domino-efekta koji je započela upravo Mađarska kada je prva prerezala bodljikavu žicu između Mađarske i Austrije. No 26 godina poslije - 2015. Mađarska diže novi zid prema Srbiji, aspirantici za ulazak u Europsku uniju, ne vodeći pritom nimalo računa ni o međunarodnim pravilima koja proizlaze iz Ženevske konvencije ni o europskom zakonodavstvu koje se tiče prava na azil.

Usprkos tim europskim osudama, dojam je ipak da Orban samo koristi radikalnije metode nego što to rade u drugim europskim zemljama, ali desničarska matrica je ista - preusmjeravanje nezadovoljstva zbog krize na optuživanje imigranata za krizu.

Hrvatski eurozastupnik Tonino Picula, koji je bio ministar vanjskih poslova u vrijeme kada je Viktor Orban obnašao svoj prvi premijerski mandat, podsjeća kako je Orban u politiku krenuo kao sekularni ultraliberal, a sada je vođen načelima nacionalnog klerikalizma.

U svim zemljama postoje krajnji desničari, ali ovdje je problem, tumači Picula, što je takav političar na vlasti i ima prilike svoje radikalne ideje i provoditi u djelo u zemlji koja je već dulje od deset godina ravnopravna članica Europske unije.

Problem s Orbanom samo je jedan od problema u trenutačno vrlo kompliciranoj situaciji u kojoj se nalazi projekt Europske unije. Nizozemski analitičar Rem Korteweg iz Centra za europske reforme u jednom eseju otišao je tako daleko da sudi kako EU trenutačno prijete četiri jahača apokalipse. Četiri međusobno isprepletene krize su: kriza eurozone, čiji je povod situacija s Grčkom; prijetnja mogućeg izlaska Velike Britanije iz EU-a; 'ljudi u čamcima', odnosno izbjeglički problem te problemi koje EU ima s Rusijom. Ako se ne uspije pronaći europski odgovor na navedene probleme, jahači će nastaviti promovirati kaos, nestabilnost i međusobno optuživanje unutar Europske unije, zaključuje on.

Slično razmišlja i Picula, s kojim smo razgovarali na dan kad se Europskom parlamentu obratio grčki premijer Aleksis Cipras, nakon referenduma koji je, navodi Picula, otvorio više pitanja nego što ih je zatvorio.

'Bit će zanimljivo vidjeti kako će Europska unija odgovoriti na pitanja stanovnika jedne svoje zemlje koja se izjasnila protiv politike koja se pokazala kao loša. Ono što će Cipras sada poduzeti u Grčkoj obojit će i živote stanovnika u drugim zemljama EU-a. Grčka kriza, kao dio ukupne europske krize, dovela je do toga da političari moraju preuzeti punu odgovornost za poteze koji će uslijediti', kazao je Picula za tportal, naglašavajući kako vremena 'za muljanje' više nema.

Podsjeća da je Ciprasa pozdravila i francuska desničarka Marine LePen te mu je rekla da živi u iluziji jer su euro i Europska unija sijamski blizanci i da jednoga bez drugog - nema. Iako kreću s različitih pozicija, LePen je ustvrdila da bi se i ona ponijela kao Cipras i dala narodu da odluči o svojoj sudbini.

'Tu negdje između Ciprasa i LePena krije se odgovor na pitanje hoće li u Europskoj uniji pobijediti centripetalne ili centrifugalne sile, hoće li doći do jačanja europskog projekta, odnosno solidarnosti, ili će se u konačnici on svesti samo na zajedničko tržište', smatra Picula, naglašavajući da EU trenutačno trpi i krizu vrijednosti i krizu institucija.

U ovom trenutku EU samo produbljuje vlastite kontradikcije, a osim vlastitih internih problema, na djelu je i sinkronizacija kriza te se s druge strane granice već dulje vrijeme Vladimir Putin ne ponaša kao europski partner, nego pravi protivnik koji polaže pravo na postsovjetski prostor. Uz Rusiju, tu je i Turska u kojoj je na djelu desekularizacija i koja se također više ne postavlja kao partner i aspirant za EU, već kao konkurent, što je posebno problematično jer preko te zemlje idu nabavni pravci za EU', nabraja Picula.

Uz krizu izbjeglica s Mediterana, odnosno sjeverne Afrike, izgleda kao da se ostvaruju sve najgore europske noćne more, smatra Picula te naglašava: 'Ovo je trenutak istine. Uniji predstoji ozbiljno preispitivanje - ili će morati priznati da je europski projekt dao što je imao i sada je na silaznoj putanji, odnosno da je stvar prošlosti, ili će se uspjeti resetirati i ponovo postati model koji će biti uzor drugima.'

Na primjedbu kako trenutačno izgleda kao da svaka država članica inzistira samo na vlastitim interesima, Picula kaže kako ne bi još pisao osmrtnicu Europskoj uniji. Desetljećima uspostavljane veze ne mogu se samo tako poništiti, smatra. I prije su postojale krize koje su prevladane pa to ne znači ni da je ova smrtonosna. Ipak, ono što Europsku uniju najčvršće drži na okupu je pitanje: 'Što umjesto nje?' Ako bi se i uspjela provesti mirna tranzicija natrag u nacionalne države, nitko sa sigurnošću ne može reći koliko bi potrajao mir na Starom kontinentu, kojem su u prošlom stoljeću dva puta u pomoć morali priskakati Amerikanci, zaključuje Picula.