Kako će SDP, u ovome prilično bezvoljno podržan od koalicijskih partnera, to protumačiti javnosti? Svakako neće moći proglasiti pobjedu, ali što je s porazom, hoće li priznati poraz? Naravno da ne, petljat će nešto, ako dobro tumačim izjave

Zorana Milanovića, da je HDZ učinio zemlju taocem unutrašnjih sukoba oko korupcije i da mu se ovim šalje poruka da ode.

Dakle, sve je ovo samo zato da se sa saborske govornice učini nešto što je već sto puta rečeno. I sada se, eto, hoće i sto i prvi. Doduše, razumijem, kao što svatko razumije, da je ova korupcijska gvalja u kojoj se valja Hrvatska poprimila takve razmjere da više ne možeš isključiti ni da se u njoj udavi. Također razumijem da SDP, nakon što je izrešetan glupim optužbama iz HDZ-a da se spetljao sa Sanaderom, ne može dopustiti da ispadne da mu politiku vode Kosorova i Šeks. Pa ako već mjesecima, a ne od jučer, inzistira na izvanrednim izborima, ne smije od toga odustati samo zbog jadnog spina da su se 'crveni' udružili sa Sanaderom radi rušenja HDZ-a i njegove antikorupcijske politike.

Naravno da nitko tko drži do sebe neće dopustiti da ga ovakve insinuacije, u kojima se podmeće 'muda' pod 'bubrege', izbace iz ravnoteže. Ali svatko s prosječnom pameću zapitat će se – čekaj malo, a jesam li napravio što treba da me iz HDZ-a ne tuku tako blesavim i prozirnim optužbama. Pogotovo jer su laprdanja o 'crvenoj opasnosti' redovito donosila korist HDZ-u, koliko god izgledalo da u njih ne može povjerovati ni malo dijete. Eto, o tome se ovdje radi. To se u SDP-u očito nitko nije zapitao, i zato su se u inicijativi za micanje Kosoričine vlade podvukle, po mome mišljenju, četiri kardinalne greške. One se ovdje mogu uzeti i kao četiri mrzovoljna pitanja koja postavljamo Zoranu Milanoviću.

Prvo, ne možeš ići u ovako ambicioznu akciju tako nepripremljen da zatekneš i vlastite koalicijske partnere, i to zatekneš možda čak i više od onoga koga zbilja trebaš iznenaditi – HDZ. Jer očito je da ponajprije HNS i HSU nisu oduševljeno primili ovu inicijativu, smatrajući da je bolje pustiti Vladu da dovrši pregovore s Europskom unijom, a tek onda, u rano proljeće, ići s ovim. Iako to ne kažu, tu se osjeća strah da bi opozicija mogla biti optužena da je kriva ako se nešto iskomplicira, a uvijek može, u završnici pregovora s EU-om, i to nikako nije loše imati na pameti. Osim toga, ova antikorupcijska kampanja velik je ispit za HDZ i ima dobrih razloga pričekati kako će to završiti.

Moguće je da na kraju dođe, istinabog samo u ekstremnim okolnostima, i do sloma ove stranke, što, ovako na prvu loptu, zvuči dobro, prvi bih to pozdravio. Ali za opozicijsku koaliciju pametnije je da se drži po strani i ne podmeće nogu, jer HDZ okuplja barem četvrtinu nacionalno nabrijanijih birača, a taj gorostas teško da može odapeti papke, a da se pri tome opasno ne ritne. Ne znam je li Čačić i na ovo mislio, ali - ako dijelimo iste bojazni - ovo prvo pitanje Milanoviću završio bih upozorenjem da bi nepotrebno zalijetanje opozicije moglo samo pomoći da se umjesto HDZ-a pojavi netko još radikalniji i gori. Treba samo vidjeti kako su ovih dana biskup pod šljemom Juraj Jezerinac i crkveni novinar pod kahlicom Ivan Miklenić prokleli borbu protiv korupcije. I tome ne treba ništa dodati.

O lojtrama

Drugo mrzovoljno pitanje Milanoviću baziram na sljedećem. Koalicija koju predvodi SDP ima potpuno pravo što izlaže radikalnoj kritici sadašnju borbu protiv korupcije, jer je očito da se mnogi u HDZ-u tome toliko suprotstavljaju da ni sada nije izvjesno kako će to završiti. Koalicija ima pravo optuživati i Kosorovu da je u mnogim aferama držala 'lojtre', jer i to je istina koja baca dugu sjenu na ovu antikorupcijsku kampanju.

Ali SDP i partneri naprosto moraju priznati, ako im nije do vlasti samo zbog vlasti, da Kosorova jest pokrenula tu kampanju, da joj za to pripadaju nekakve vražje zasluge, što će oni kada dođu na vlast nastaviti još bolje i efikasnije. U suprotnom, nju se tjera u kut, još gore, baca je se u ralje protivnicima u HDZ-u, koji time dobivaju štofa da kažu ovako. Eto ti ta tvoja borba protiv korupcije, napravila si dar-mar u stranci, a ovi još huškaju javnost na nas više nego ikada. Da, znam da Milanović nije obavezan brinuti se što će biti s Kosorovom, ali ako sutra ne želi opoziciju skrojenu po uzoru na splitsku Rivu, možda bi ipak trebao.

Treće, koalicija SDP-HNS-IDS-HSU ne može s pravom uvjerljivošću tražiti odlazak ove korumpirane vlasti dok se sama ne očisti od korupcije. Kakve korupcije, vrisnut će naši vrli oporbenjaci, i tu i jest glavni problem. Za razliku od HDZ-a, koji možda nikada neće dobiti rat s korupcijom u vlastitim redovima, ali barem priznaje da ona postoji, u opoziciji to ne žele ni za živu glavu. Da, točno je da u opozicijskim strankama korupcije ima puno manje, ali dok god one ne priznaju ni toliko, ostat će sumnja da je tako zato što je bilo i manje prilike za krađu (jer, evo, čim ta prilika iskrsne, kao u Jakovčićevom slučaju, sve se mijenja). Zato srdačno savjetujem da SDP sam provede internu istragu o, recimo, aferi Daimler (imaju Ranka Ostojića, čovjek bi znao) i izvijeste javnost što je tu zapravo na stvari. Tek tada bi se naše oporbene poštenjačine zbilja opoštenile.

Četvrto, SDP s pravom traži da sadašnji partneri HDZ-a u Vladi prestanu podupirati ovu korumpiranu vlast ako žele sutra sudjelovati u vlasti nove koalicije. Ali politički je polupismeno, da budem najblaži, izjednačavati Pupovčev SDSS s ostalima (HSS i, ranije, HSLS). Jer sudjelovanje Srba u hrvatskoj vlasti demokratski je standard čije bi odbacivanje bilo izrazito loše primljeno u svijetu, a barem još neko vrijeme bit će i jamstvo političke stabilnosti u zemlji.

Potpuno je pak politički nepismeno ucjenjivati SDSS da napusti HDZ-ovu vladu ako želi biti dio SDP-ove, iz čega zaključujem da Milanović uopće nije svjestan do čega bi dovelo ako bi glavna srpska stranka srušila s vlasti glavnu hrvatsku stranku. Dovelo bi, naravno, do takvog pogoršanja hrvatsko-srpskih odnosa u Hrvatskoj da mi je gotovo neprijatno objašnjavati to vjerojatnom budućem premijeru.

Eto, to su ta četiri pitanja, četiri čvrsta ugla neuvjerljivosti opozicije u jednoj isforsiranoj i suvišnoj saborskoj predstavi.