Borba za prava apstraktnih bića bez svake sumnje je legitimna i suvremeno, demokratsko i tolerantno društvo to treba prihvatiti kao činjenicu. Isto tako, Crkva treba prihvatiti činjenicu da dio ljudi drukčije gleda na problem abortusa, nerođene djece i raspravu o tome kada zapravo počinje život. Ako je Božji dar već u samom začetku i zametku, zašto je onda problem u tome kako se dogodio taj fenomen stvaranja života. Činjenica da se to realiziralo spolnim činom ili u epruveti ne bi trebala imati utjecaj na Božji dar.

Naravno, nemam iluziju da bi nekoliko rečenica o temi o kojoj se bije planetarni boj već desetljećima u cijelom svijetu značajno poljuljalo uvjerenje jedne od strana u polemici, ali ono što upada u oči je tema kojom se bavi Glas Koncila, odnosno Crkva u Hrvata. Već godinama ne prođe dan, a da se crkvene institucije, biskupi, lokalni župnici i ostali crkveni velikodostojnici ne dotaknu barem neke teme iz dnevne politike. To čine redovito, s predvidivim predrasudama i uobičajenom tvrdoglavošću i konzervativnošću, bilo da je riječ o državotvornim temama, Bleiburgu, Jasenovcu, lokalnim izborima i slično.

Ali kada se na obzoru pojavi problem koji direktno ugrožava materijalne interese institucije, tada po pravilu zašute. Već mjesec dana u medijima nismo naišli na suvisli stav o odlasku njima naklonjenog premijera i o aktualnoj ekonomskoj krizi u državi. Prirodno je da iskusna institucija koja je preživjela dva tisućljeća ratova, kriza i revolucija vrlo dobro zna kada treba umuknuti i ne talasati u javnosti, ali bi minimum pristojnosti nalagao da se onda ne miješaju ni u teme i polemike o nerođenoj djeci i umjetnom začeću, a osobito da licitiraju brojem nerođene djece.

Licemjerna je teza da oni brinu o pravima nerođene djece, umjesto da javno pokažu da mogu podijeliti teret sa ostalim socijalnim skupinama u hrvatskom društvu i prvi iskorače sa stavom da se odriču dijela proračunskih sredstava, primjerice za knjige za djecu. Briga za žive, kao i za nerođene je također dio poslanja na Zemlji. Takvo ponašanje je na tragu Smojine šale da 'neće politiku u svoju butigu', a svakim činom sudjeluju u tom igrokazu.