Suluda ideja da iznesemo crveni kauč ispred stana kako bi se malo fotkale, završila je romansom. Detalji u postu.
Da studentariji svašta padne na pamet u to ste se, sigurna sam, svi uvjerili. A kada ste studenti 1213 km od doma onda se ludilo multiplicira.
I tako dođem ja jedan dan do moje zemljakinje Andrine na kavu u Born (koja nerijetko završi photosessionom) i kaže ona meni: 'Čuj, zašto mi ne bi ovaj moj crveni kauč iznjeli van? Brijem da bi bio dobar za fotku.' Mene teško nagovorit na pizdariju i krenemo nas dvije u avanturu. Malo smo se preračunale misleći da ga možemo same spustiti s drugog kata pa nazove Andrina Lukasa i Josea, dva zgodna i simpatična Španjolca koje je upoznala večer ranije na Passeo del Borne ne bi li nam dali ruke. Momci su oduševljeno pristali (što nam je odmah bio znak da nisu ni njima sve na broju). Kasnije se uspostavilo da Andrinina ideja nije bila samo suluda nego i sudbonosna jer je danas (par mjeseci nakon) u romansi s jednim od spomenute dvojice.
hlače: Zara, kožni top: Zara, cipele: Topshop, ogrlice: Luce Lu, naušnica i prsten: H&M, pigment u kosi: Kevin Murphy
Photo: Andrina Perić
Malo je reći da smo bile atrakcija i da je gotovo svaki turist htio isprobati crveni kauč koji mu se ispriječio na putu prema Picassovom muzeju. Na svaki novi upit o kakvom je performansu riječ Andrina i ja smo imale drugačiji odgovor. Na kraju smo same sebe uvjerile da radimo nešto važno. Nakon nekoliko čašica tinta (crnog vina) shvatile smo da je pao mrak i da bi trebalo crveni kauč vratiti doma. Ovaj put se ja sjetim jednog zgodnog i simpatičnog Venezuelanca. Izgleda da frajeri ovdje u Barceloni vole malo pomaknute cure.
Znam da bi od ovih fotki puno zanimljiviji bio making off, ali uvjerenja sam da se ne treba baš sve ovjekovječiti nekim čudom tehnike. Ako ništa, barem vježbamo moždane koji su i tako zakrljžali pored brojnih eksternih diskova na kojima pohranjujemo svoja sjećanja.
Btw, od danas sam i službeno Master. Neki dan sam uspješno obranila svoj projekt na Masteru za audiovizualnu produkciju na Universitat Autonoma de Barcelona, što je ujedno i radosna i tužna vijest. Naime, mojem studentskom životu ovdje u Barceloni je odzvonilo. Ali ne brinite, bit će još par zanimljivih postova adresiranih iz Gaudijevog grada.
Stojte mi dobro, učite, radite i što je najvažnije zabavljajte se (iznesite kauč pred kuću, možda vam donese romansu..samo pazite da bude crveni)! ;)
p.