Svijet je bolji od onoga što po medijima možete pročitati i vidjeti o njemu. Da nije tako, da su u specifičnoj težini i misteriju onoga što, kako je to Dante zapisao, 'pokreće sunce i druge zvijezde', prevagnuli tipovi koji varaju, pljačkaju, zločinački se udružuju, potiču na ratove i uopće čine bližnjem ono što sebi nikad ne bi poželjeli (recimo postavljaju žilet-žicu) - odavno bi Zemlji došao kraj. A eto, izborit ćemo još jedan okret, i sva je prilika da ćemo se vrtjeti i dalje. Bit će da je to zato što je količina ljudi nazbilj još uvijek daleko veća od onih nahvao. Ima ih svuda, i u ovako maloj zemljici kakva je Hrvatska, a ovo je popis onih za koje sam uvjeren da su doprinijeli u slaganju mozaika dobra bez kojeg je svemir nemoguć
Još je bolja vijest ta da ljudi koje ću pobrojati nipošto nisu kraj liste, prije bih rekao da su početak.
Evo nekih koncentričnih krugova dobrote i pozitive i ljudi koji su ih širili u Hrvatskoj godine 2015., a kako je obitelj onaj najuži krug koji nas određuje, počnimo od nje, točnije od nove obitelji Marije i Mate Matišića. Matinu potvrđenu vrijednost pisca i glazbenika ove zime nadmašila je dobrota što ju je sa suprugom i troje djece emitirao iz svoje kućice u Trešnjevci u koju je nakon smrti svojih bliskih prijatelja, redatelja Krste Papića i njegove supruge Jadranke Štefanac Papić udomio njihove desetogodišnje blizanke Taru i Elu. Curicama, koje su prethodno ostale bez oca ove godine umrla je mama Jadranka, a njena je posljednja želja bila ta da Matišići, u koje je imala veliko povjerenje i koji su dobri roditelji svoje djece, nakon njene smrti budu skrbnici njenih djevojčica. Društvene mreže i mediji bili su tih dana prepuni javnih ganuća dobrotom Matišića, a o tome o kakvim je osobama riječ, meni je najrječitije posvjedočila poruka koju su iz svoga mira, preko prijatelja pustili u svijet: zamolili su malo manje - medijske pažnje. Nije ovo mjesto za komparacije, ali nisam se mogao ne sjetiti slučajeva kad su se neki uvaženi očevi i majke preko leđa vlastite djece doslovce međusobno trgali za mrvicu medijske slave.
'Dobri pekar s Trešnjevke'
'Dobar kao kruh', postoji kao sintagma u mnogim jezicima, a Hrvatska je prošle godine još jednom upoznala baš takvog čovjeka. Još jednom upoznala, jer je već odavno znala za njega, ali mu nije pomogla. Zove se Azgan Qenaj, Albanac je i na zagrebačkoj Trešnjevci ima pekaru Romaja. Azgan je ne jednom nego punih osamnaest godina sav svoj neprodani kruh poklanjao siromašnima i gladnima. Za svoje dobročinstvo bio je kažnjen jer u hrvatski državni proračun nije uplatio stotine tisuća kuna PDV-a. Naime, zakonodavac je propisao da donirana hrana nije oslobođena plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Zbog toga, Azgan je svoju pekaru morao i zatvoriti na dvije godine, jer je zbog dugovanja PDV-a (zbog darovanog kruha) morao platiti 300.000 kuna kazne. Zbog njegova primjera Ministarstvo poljoprivrede je, nakon niza napisa, konačno ispravilo nebulozu po kojoj je u Hrvatskoj isplativije baciti hranu nego je pokloniti onome tko je gladan. Možda je primjer Azgana Qenaja onaj trenutak kad se svatko od nas mora zapitati gdje smo bili 18 godina kad je 'dobri pekar s Trešnjevke' dijelio svoju prvi neprodani hljeb? Jesmo li tada šuteći na bešćutnost i glupost državne birokracije – mislili da smo domoljubi?
Aktivisti protiv žilet-žice
Tako nešto valjda su mislili i oni koji su na granici između Slovenije i Hrvatske razvukli kilometra žilet-žice koja je navodno trebala zaustaviti emigrante, riječ u koju je statistika okrutno potrpala sve one stotine tisuća nesretnih žena, djeca i muškaraca što su se u potrazi za boljim životom prošle godine uputili iz Sirije, Afganistana i Afrike prema Europi. Žicu su digli Slovenci (točnije njihova vlada), ali nemojmo zaboraviti da je prijedloga za žicarenjem bilo na hrvatskoj strani (odnosilo se na granicu prema Srbiji). Nasreću, uz vlade postoje još uvijek građani, a oni su, što posebno raduje, s dvije strane pokazali što misle i to tako što su preko razvučenih žileta odigrali odbojkašku utakmicu. Utakmice su se odigrale na graničnim prijelazima Lucija – Brezovica i Dragonja – Kaštel u Istri, a osim aktivista i građana u njima su s hrvatske i slovenske strane sudjelovale istaknute javne osobe. U dugoj, krvavoj i mučnoj povijesti Europe bilo je to prvo prijateljsko prebacivanje lopte preko žice ubojice. Stoljećima prije toga preko nje su se prebacivali – mrtvi ljudi.
Prvaci po transplantaciji i darivanju organa
Koliko god paradoksalno zvučalo, dobrota nije rezervirana za žive. Možete biti mrtvi, ali još uvijek dobri! Da je tomu tako, pokazuju po kojim je Hrvatska na prvom mjestu u svijetu – kad je posrijedi doniranje i presađivanje organa. U protekle četiri godine, uz Španjolsku, vodeća smo zemlja prema broju realiziranih darivatelja (34 na milijun stanovnika), a prvi po broju transplantacija jetre i bubrega preminulih donora. Takav napredak omogućilo je i zakonodavstvo (da ne ispade da zakoni samo ograničavaju), riječ je o zakonu pretpostavljenog pristanka, po kojem su svi građani mogući darivatelji ukoliko se ne izjasne protiv. Do sada je se tom zakonu usprotivilo 2.000 osoba. Samo prošle godine je 370 osoba dobilo priliku za novi život s transplantiranim organima 146 preminulih donora, čiji su organi presađeni. Ukupna lista čekanja na presađivanje organa smanjena je za 48 posto u razdoblju od 2009. do 2014. godine.
Naš najplemenitiji brend
Dakako, života ima i prije smrti, za njega su, ma kakva pogibelj bila, kad znadete da postoji Hrvatska gorska služba za spašavanje. Članovi HGSS-a po svojim dobrim i požrtvovnim djelima poznati i daleko izvan granica Hrvatske. Ovaj naš brend u 2015. osvojio je nagradu Europski građanin koju dodjeljuje Europski parlament. HGSS je neprofitna udruga koja okuplja oko 800 članova - volontera organiziranih u 24 stanice. Među njima je 40 doktora znanosti, njihovi članovi su poduzetnici, sportaši, profesori, liječnici... Ono što im je zajedničko jest to da u svojim glavama imaju dovršen sustav vrijednosti i smatraju da nema ničeg prirodnijeg nego pomoći kad je nekome ugrožen život. To što rade najčešće u takvim financijskim uvjetima u kojima prosječni hrvatski zastupnik u Saboru ne bi ni pomislio da se od hotela prošeće do Markova trga, nadilazi ovu temu, a ona se u potrazi za pozitivom uvijek na kraju susreće s osobnom pojedinačnom sviješću.
Mladi čije je znanje moć
Hrvatska je radost i u tome što kao zemlja obiluje mladim osobama koji svojom nadarenošću, vještinama i uspjesima na mnogim područjima osvajaju priznanja. Na ovome mjestu teško bi bilo pobrojati sve mlade glazbenike, informatičare, poliglote... koji se iz svijeta vraćaju s priznanjima pa ih metaforički zamijenimo jednom pričom. Njen je junak Darijan Gudelj, iz Splita je, ima 14 godina, trostruki je državni prvak u matematici i - izumitelj robota koji spašava živote. Prototip robota zamišljen je da spašava unesrećene, a Darijanovo znanje i umijeće već su prepoznali i izvan granica Hrvatske - odakle su već stigle prve ponude.
Prijatelj i zaštitnik životinja
Za kraj, Antun Ponoš. Dugogodišnji voditelj i urednik emisije 'Kućni ljubimci' godinama daje primjer koji nas uvjerava da granice dobrote nipošto ne završavaju unutar jedne vrste. Tijekom duge povijesti, kroz njegovu emisiju je prošlo oko 40.000 gostiju i spašeno oko 100.000 životinja. To što je zadnja Ponoševa emisija emitirana baš na ovaj Božić, a nakon toga će na HTV-u biti ukinuta, loša je vijest samo dok ne znadete da je Ponoš najavio seljenje na drugu televiziju.
Dobrota nema granica – osim ako ih sami ne postavimo. U tom smislu nek vam ispričane priče o pozitivnoj Hrvatskoj budu poticaj da je i sami stvorite.
