U emisiji '2u9', urednika i voditelja Romana Bolkovića, na Jabuci TV gostovao je Davor Štern i kazao da je već krajem devedesetih postojala ideja o stvaranju srednjoeuropske naftne kompanije. Međutim, zapelo je na unutarstranačkim borbama u HDZ-u. 'Bila je grupacija koja je htjela razbiti Inu na sastavne dijelove. Ta grupa je htjela ići za benzinskim postajama, u trgovačkom smislu. To se počelo raspadati nakon mog odlaska iz Ine. Već tada smo govorili o spajanju s MOL-om, to je trebalo biti okosnica koja bi uključila Slovačku, Češku i Poljsku, a kasnije bi se preko Srbije spojilo s Grčkom, gdje bi Ina bila vodeća sila jer smo imali znanje i iskustvo', kazao je Štern
Kako je objasnio, spajanje s MOL-om nije uspjelo jer su neke grupacije unutar HDZ-a imale svoje projekte oko Ine, a i Orban je bio izgubio izbore u Mađarskoj pa ni oni nisu imali ambicije ići u spajanje. 'Račan je to tada trebao prepoznati i stvoriti zajedničku kompaniju. Ina bi imala 50 posto zajedničke kompanije. U pregovorima smo odlično stajali, ali ispalo je tako', prisjetio se Štern. Prema njegovom mišljenju, mogli smo proći bolje i nije se trebalo prihvatiti element da uz kupovinu 25 + 1 posto MOL ima pravo veta.
'Tada je MOL dobio mogućnost da utječe na rad u Ini, a bio je poison pill. Mislim da je tu napravljena najveća greška. Kad se već došlo do 2008., bilo je kasno, to se trebalo urediti 2000.-ih. Rafinerije nismo modernizirali', objasnio je naftni stručnjak. Štern kaže da je Ina strateška kompanija jer nema druge organizacije koja zna istraživati i proizvoditi naftu.
'Pokazala je to u Domovinskom ratu. Nije nikad falilo goriva, plina, maziva. Drugi element je to da su cijene držane pod kontrolom države. Cijena benzina je bila slična cijeni nafte, a naši zahtjevi za podizanje cijene nisu prošli u Vladi. Bili smo kompenzator socijale', kaže Štern.
Što se tiče budućnosti, kaže da male kompanije nemaju budućnost jer je budućnost u spajanju. 'Veličina je vrlo bitna u naftnoj industriji. Istovremeno može nositi i veliku dobit. Kompanija mora zadovoljavati strateške interese države', naglašava. Govoreći o vremenu Ive Sanadera, kazao je da ne bi htio ući u dio povijesti i poslova kojim se bavi sud. 'Nisam vidio prijenos sredstava iz jedne ruke u ruku. Ina je tiho prepuštena MOL-u. Nitko se nije tim bavio. Velik dio građana je ostvarivao zaradu na dionicama Ine. U nekakvim kvalitetnim pregovorima vidim izlaz iz te situacije', kaže stručnjak.
Prema njegovom mišljenju, prije prodaje je trebalo napraviti analizu i modernizirati rafinerije, tako bismo imali bolje početne pozicije. 'Ako Orešković formira tim, trebaju pokušati naći izlaz da se dio poslova obavlja u Hrvatskoj. Marketing i financije neka budu u Budimpešti, a Hrvatska neka bude stožerni dio ove naftne prerađivačke industrije. Prijedlog je da se 44 posto dionica pretvori u određen broj dionica koje bi Hrvatska imala u zajedničkoj kompaniji Ine i MOL-a. U jednom normalnom složenom sustavu sve je unaprijed odgovoreno', kazao je Štern u emisiji '2u9'
Odgovarajući na pitanje o ulozi Jadranke Kosor, Štern kaže da je ona svijetla točka.
'Kosor je shvatila da Inu treba obnoviti. Tada me se pozvalo i pitalo želim li biti u Nadzornom odboru Ine. Tadašnji ministar Popijač mi je dao skup od 150 molbi i rekao je da odaberem suradnike u Nadzornom odboru i mislim da smo bili dobar Nadzorni odbor u uvjetima u kojima smo mogli raditi. Nismo imali neku efektivnu vlast, ali smo djelovali u pozitivnom pravcu. No ono što se dogodilo je slika hrvatskog društva. Smijenjen sam od strane Račana, ponovo me zvala Kosor, smijenio me Milanović. Iz Ine dolazim i odlazim', navodi Štern.
Nakon toga dolazi vrijeme Zorana Milanovića. Šternu je enigma to kako pet milijuna eura, koji se spominju kao mito što ga je Sanader primio od MOL-a, nije svanulo. 'O tome imam svoje mišljenje, iza kojeg stojim, iako me ne razumiju. Moje iskustvo s arbitražama je loše. Završile su kao mlaka voda. Sada bi bilo štetno prekidati arbitražu. Po meni je rješenje nastaviti s arbitražom i nastaviti pregovore', poručuje Štern.
Govoreći o rafinerijama, kaže da više nema opravdanja za ulaganje velikog novca u Rafineriju Sisak. No mišljenja je da bi trebalo zadržati Sisak kao energetski grad. 'Biogorivo više nije hit, nema ni to smisla. Cijela ta tehnologija bi zahtijevala uvođenje GMO-a u ratarske kulture. Rješenje je udruživanje MOL-a i Ine. Središte bi trebalo prebaciti u Sisak', kaže stručnjak. Komentirajući Karamarkovu inicijativu za prekidom arbitraže, Štern kaže da je Milanovićevoj vladi bio Vrdoljak koji je pokrenuo arbitražu jer je morao.
'Ono što me čudi - i tu se pokazalo da Milanović nije učinio što je trebao – jest zašto se nije nastavilo pregovore. Sjećam se onih tužnih slika, nema dogovora, nema razgovora - to se nije smjelo dogoditi. Trebalo je stvoriti platformu onoga što Hrvatska očekuje od Ine - to se još nije dogodilo. To sad čeka Oreškovića. Da mi netko danas kaže - idi, pregovaraj s MOL-om, rekao bih - ne. Treba imati platformu, podršku u analitici i vanjske stručnjake', objašnjava Štern. A vezano uz honorar koji je Ana Karamarko primala od Joze Petrovića, Štern kaže da je taj honorar prestao davno prije. 'Većina firmi angažira press cliping i na osnovi toga gleda javno mnijenje. To je nevažno pitanje. Ako iza toga stoji rad koji je napravljen legitimno, ne vidim razloga zašto ne', zaključuje Štern.
