Dok ste paranormalne aktivnosti ostavili u prethodnoj večeri slaveći Noć vještica, ovaj dan slavite sjećanje na pokojnike pa pročitajte što nam Jurica savjetuje o tradiciji kod nas i vani.

Svi znamo za praznik Svih svetih, odnosno Sisvete ili Dan mrtvih. Nadam se da ćete poput većine posjetiti grob vama dragih ljudi i time se prisjetiti vremena kada su bili živi i kako nam je bilo lijepo s njima. Čak i oni koji su za života bili grozni trebaju dobiti bar pokoju misao jer koliko god nam taj dio sjećanja možda i je loš ipak nas je iskustvo s njima učinilo ljudima kakvi smo danas – ljudi koji streme ka boljem.

Nisam rekao kakvu misao, vi je odaberite, samo izbacite to van iz sebe jer zadržavanje emocija nije zdravo. Uz to, nije loše svratiti do groba takvih tek toliko da se uvjerite da nisu uskrsnuli poput pregladnjelog i mozga željnog zombija.

Pitam se koliko nas, bilo da smo pohodili vjeronauk ili ne, zna zašto u stvari baš taj dan slavimo preminule i kako je nastao taj običaj. U staro doba, kada su se kršćani morali skrivati i tajno nalaziti u cilju štovanja vlastite vjere jer su ih tadašnji rimski carevi Neron, a kasnije i Dioklecijan kažnjavali smrću, broj štovanih svetaca je dosegao toliko velik broj u jednom trenutku da je bilo jednostavnije i nadaleko sigurnije slaviti ih sve zajedno pod jednim danom.

Prvi put se dan Svih svetih spominje 397. god. n. e. kada su se kršćani prvi puta okupili da bi odali počast palim svecima. Sve se promijenilo nabolje kada je rimski car Konstantin postao vjernik. No, tek se 609. god. n. e. prvi puta na crkvenoj razini slavio dan Svih svetih kada je papa sv. Bonifacije IV posvetio rimski Panteon učinivši ga crkvom koja je do tada imala namjenu paganskoj hrama rimskim bogovima; Panteon je posvećen Mariji i svim mučenicima te je izabran svibanj 13. njima u čast.

Taj dan je izabran da bi se preuzeo rimski blagdan Lemura tijekom kojeg se odavala počast i nastojalo umiriti zloduhe i nemirne duše pridonošenjem žrtve.

Više od stoljeća kasnije, papa Gregur III mijenja dan na prvi studeni, nezadovoljan poveznicom s paganskim, tj. 'okultnim' blagdanom. Micanjem na taj datum je došlo do djelomične korelacije sa sličnim keltskim blagdanom Samhainom koji pada dan ranije, tijekom kojeg su se slavila njihova božanstva, odnosno gospodar smrti jer su vjerovali da je upravo tada, u noći s 31. na prvi granica između svijeta živih i mrtvih najtanja.

Pobožni kršćani na području Irske su zato odlučili sami pomaknuti taj dan na 20. travnja. Međutim, u drugim je dijelovima svijeta prvi dan studenog postao Dan svih svetih, a dan prije se pretvorio u eng. Hallows’ Eve, odnosno predvečerje Dana svetih. Otuda je i nastao Halloween koji se kasnije pretvorio u komercijalni blagdan.

U našoj regiji, tj. kontinentu praktički sve zemlje slave dan mrtvih s manjim razlikama. Jedino su Španjolska i Portugal najbliže ostacima paganskih običaja koji su spojeni s kršćanskim. Primjerice, kod njih možete često vidjeti pridonošenje 'žrtve' u obliku hrane i pića uz cvijeće i svijeće.

U Lisabonu istog dana postoji slavljenička tradicija nazvana Pão-por-Deus kada djeca zvone na vrata u susjedstvu i dobivaju kolače, kekse, oraščiće i plodove nara. Vjeruje se da je to baza svima nam poznatog američkog dječjeg običaja na Noć vještica kada klinci traže bombone od susjeda.

Slovenija, Austrija, Njemačka, Mađarska, Češka i Slovačka, Poljska i Litva, Moldavija, Rumunjska, Norveška i Finska slave praznik Svih svetih poput nas. Dok je paljenje svijeća nešto rjeđe u Belgiji, Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj te Irskoj.

Simpatični i vrlo pobožni Meksiko ovaj dan slavi kao Dan nevinih, slaveći duše preminule djece i nedonoščadi, čime počinje tjedan dana slavlja povodom Dana mrtvih, tj. Día de los Muertos.

Azteci su vjerovali da duše mrtvih jednom godišnje dolaze među nas žive i zato moramo zajedno slaviti njihov život, ali i dolazak u duhovnom obliku. Prvog se dana, koji je nešto mirniji, sjeća preminule djece, dok se sljedećeg kada je veselije prisjeća odraslih.

Kod njih nema crnine, tuge i plača. Svečana odjeća, ukrašavanje brojnim cvjetovima dviju vrsta nevena, šareni ukrasni papir i lampioni, ukrašene figure skeleta i lubanja od šećera koje simboliziraju prisustvo smrti se stavljaju na oltare i grobnice, bitnije javne površine i po kućama; vesela glazba i cijele obitelji zajedno na groblju uz puno smijeha.

I ovdje se pridonose žrtve, tj. darovi kroz jelo i pilo te slatkiše koji su pokojnima bili dragi se također stavljaju na grobove i oltare. Sve da bi se duše mrtvih privuklo i pokazalo im da su dobrodošle. U ruralnijim dijelovima se čak pleše na groblju uz živu (lol) glazbu.

Koj god vjere bili, na koji god način slavili ili obilježavali, sjetite se pokojnih s vremena na vrijeme i ponekad, a posebice na dane poput ovog zapalite svijeću, može i lučicu da bi im pokazali da vaše svjetlo i dalje tinja za njih; to će njihove duše zasigurno razveseliti, još više ako ćete imati osmijeh na licu dok mislite na njih.

Istovremeno, cijenite i volite one koji su još uvijek tu oko vas.