'Predsjednik Suda, sudac Gilbert Guillame, će pročitati odluku Suda 29.  lipnja između 14 i 16 sati u Palači mira u Den Haagu tijekom rasprave otvorene za javnost', priopćio je Sud.

Hrvatski sabor je krajem srpnja 2015. donio odluku o povlačenju iz arbitražnog sporazuma koji su dvije zemlje potpisale 2009., a Sloveniji predložio da počnu pregovori o alternativnom rješavanju spora.

Zagreb je tada ocijenio da je arbitražni proces nepovratno kompromitiran nakon što je otkriveno da su se slovenski predstavnik u arbitražnom sudu Jernej Sekolec i djelatnica slovenskog ministarstva vanjskih poslova Simona Drenik dogovarali o iznošenju slovenskih argumenata i lobiranju kod drugih arbitražnih sudaca. I Sekolec i Drenik nakon toga su odstupili.

Hrvatska je izašla iz arbitraže pozivajući se na članak 60. Bečke konvencije koji dopušta razvrgnuće sporazuma u slučaju njegove 'teške povrede', te je izrazila razočaranje kada je sud ocijenio da takve povrede nije bilo i zatim u novom sastavu nastavio s radom.

Hrvatska strana je za žaljenjem ustvrdila da je arbitražni sud propustio priliku sam sebe raspustiti i okončati rad nakon što je cijeli postupak izgubio svaki legitimitet.

Arbitražni sud je u travnju objavio da je postupak završen i da će odluku o graničnom sporu objaviti za nekoliko mjeseci, a stajalište svih vlada i parlamentarnih stranaka, otkako je Hrvatska zbog slovenskog 'postupanja bez presedana koje je nepopravljivo kontaminiralo arbitražni proces' iz njega istupila 2015., bio je da će odluka Arbitražnog suda za službeni Zagreb biti mrtvo slovo na papiru.

Službeni Zagreb je tada priopćio da je, kada je postalo jasno da je Slovenija svjesno i 'mala fide' prekršila Sporazum o arbitraži u tolikoj mjeri da njegovi svrha i predmet više ne mogu biti ostvareni, Hrvatska donijela odluke u skladu s raspoloživim instrumentima međunarodnog prava o pokretanju postupka za prestanak Sporazuma o arbitraži i, istovremeno, o prestanku njegove primjene.

Istupanjem iz arbitraže Hrvatska je posegnula za legitimnom mjerom zaštite vlastitih interesa, a sama odluka za Hrvatsku nema nikakav pravni učinak, smatraju pravni stručnjaci.

Za arbitražne odluke nema mehanizma prisile

Za arbitražne odluke nema mehanizma prisile, a čak i prijetnja silom, a kamoli upotreba sile, bila bi neprihvatljiva i predstavljala bi 'najtežu povredu međunarodnog prava' (...). Stranama u postupku se prepušta dobrovoljna provedba odluke suda ', tvrde pravni stručnjaci i podsjećaju da je arbitražni sud niže gradacije od međunarodnog suda. U međunarodnom pravu, dodaju stručnjaci, nema elementa sile i državi se ne može oduzeti teritorij ako ona na to ne pristane.

Po njima, objavom odluke ništa se neće dogoditi - niti će Slovenija išta dobiti, niti Hrvatska izgubiti, i obrnuto. Također ističu i da Ugovor o pristupanju Hrvatske u EU ne obvezuje Hrvatsku na provedbu odluke arbitražnog suda, iako je Slovenija pokušala progurati tezu da je to dio pravne stečevine.

Slovenija je u Europsku uniju, a potom i u Schengen, ušla sa sadašnjim granicama iz 1991., kao što je i Hrvatska u ovim granicama ušla u EU 2013.

Badinterova komisija, nazvana po predsjedatelju francuskom pravniku Robertu Badinteru, zaključila je u studenome 1991. da se SFRJ raspala, a granice između bivših federativnih jedinica uzete su kao državne granice novonastalih zemalja, koje se silom ne mogu mijenjati.

'Badinterov izvještaj poslužio je kao neka vrsta olakšanja, pravnog i diplomatskog za EU da prizna neovisnost država nastalih raspadom nekadašnje Jugoslavije. Izvještaj je u najvećoj mjeri zasnovan na već uspostavljenim međunarodno-pravnim osnovama, na prvom mjestu na Konvenciji iz Montevidea iz 1933. godine koja je položila načela za definiranje država', kazao je 2011. u povodu 20-godišnjice službenog raspada bivše Jugoslavije Michael Emerson iz Centra za europsku politiku.

Slovenija je, međutim, ustrajala u arbitraži, a nakon hrvatskog aktiviranja članka 60. Bečke konvencije, postupak se dalje može voditi prema odredbama povelje UN-a koja nalaže da stranke trebaju rješenje tražiti putem pregovora ili nekim drugim mirnim načinom, a ako se u roku od godinu dana ne dogovore oko načina rješavanja spora - bilo bilateralnim dogovorom, novom arbitražom ili na međunarodnom sudu - postoji i 'mirenje' pod pokroviteljstvom UN-a.

Europska komisija je u ožujku objavila da općenito podržava arbitražne procese zbog pravne sigurnosti, ali da je granični spor bilateralno pitanje i da je spremna podržati bilateralno rješenje ako se o tome dvije strane dogovore.

Iz diplomatskih izvora se doznaje da po pitanju arbitraže Zagreb raspolaže potporom nekih zemalja unutar EU-a, poput Litve i Poljske, koje smatraju da je riječ o bilateralnom pitanju, te SAD-a koji je dva puta intervenirao kako bi spriječio ustrajno slovensko blokiranje pregovora Zagreba i Bruxellesa, kao i slovenski pokušaj blokade ulaska Hrvatske u NATO.

Hrvatska je do izlaska iz arbitražnog postupka 2015. na troškove suda potrošila 850.000 eura te za troškove zastupanja 3,05 milijuna eura.