Ako je vjerovati njemačkim komentatorima i anketama, nema sumnje da će kao pobjednica današnjih izbora za Bundestag slaviti kancelarka Angela Merkel i njeni demokršćani, CDU/CSU. Očekuje se da će demokršćani osvojiti oko 40 posto glasova, dok njihov glavni konkurent, socijaldemokratski SPD, dobiva tek 26 posto glasova, što ne iznenađuje s obzirom na kontroverzama ispunjenu kampanju njihova kancelarskog kandidata Peera Steinbruecka. Zeleni mogu prema anketama računati na 11 posto, što je veliki poraz za stranku koja je još prošle godine mogla računati na više od 20 posto glasova, a razlozi tome su, između ostaloga, i javna debata o povijesti stranke, koja je osamdesetih podržavala legalizaciju seksa između odraslih i djece.

Ipak, to je mnogo manji problem od onoga s kojim se suočava liberalni FDP, sada član vladajuće koalicije, koji se muči s prelaskom izbornog praga od pet posto. Stoga nije garantirano da bi Merkel ponovno mogla dogovoriti koaliciju s liberalima, pa Njemačku onda očekuje velika crno-crvena koalicija, kakvu je uostalom Merkel vodila od 2005. do 2009. u svojem prvom mandatu (a Steinbrueck bio uspješan ministar financija), što je rasplet koji favorizira i njemački elektorat.

Tvrdo lijeva opozcija Die Linke (doslovce: Ljevica) dobiva oko 10 posto glasova, no SPD isključuje koaliciju s njima pa čak i ako postoji matematička većina za crveno-crveno-zelenu koaliciju. Riječ je o kombinaciji osobne netrpeljivosti i povijesnih sukoba, ali i programskom nekompatibilnosti, jer Die Linke želi da Njemačka istupi iz NATO-saveza, što sve ostale stranke u Bundestagu odbijaju uopće uzeti u razmatranje.

Veliko iznenađenje izbora mogla bi biti novoosnovana euroskeptična stranka Alternativa za Njemačku (AfD), koja se u anketama kreće oko 5 posto. AfD je okupio građansku, obrazovanu ekipu glasača koji ne žele da Njemačka više plaća grčke dugove te žele izbaciti nekoliko članica eurozone, što dosad nije bila politička pozicija koja je bila predstavljena u Bundestagu. No zapravo je najzanimljiviji trend ovih njemačkih izbora porast onih koji ne glasaju, što je postala najnovija intelektualna moda u tamošnjoj javnosti. Kao neglasači su se po talk showovima reklamirali filozofi Peter Sloterdijk i Richard David Precht, o tome da među političarima i strankama nema nikoga tko bi i približno prdestavljao njihove pozicije i interese govore mladi aktivisti i umjetnici, pa je tjednik Der Spiegel svoju naslovnu priču pred izbore posvetio baš neglasačima, optužujući ih da 'izigravaju demokraciju'.

Kampanja je, pak, bila kratka, uspavana i bez ikakve prave rasprave o različitim politikama. Merkel je postala kraljica CDU, cijela kampanja demokršćana se usmjeravala na lik i djelo kancelarke, njemačke Mutti, koja je građanima poručivala da im u životu ide dobro, zbog čega trebaju nastaviti vjerovati smirenoj fizičarki iz Istočne Njemačke, kćerki protestantsog pastora koja odlično kuha juhu od krumpira i štrudlu od šljiva. Toj trivijalizaciji i eutanaziji njemačkog političkog diskursa, o čemu su tamošnji komentatori ispisali stotine tekstove, svoj je doprinos dao i Peer Steinbrueck, iz čijeg je juriša na mjesto kancelara ostala samo kontroverzna fotografija u kojoj je kandidat istaknuo srednji prst.

U svakom slučaju, u Berlinu ne treba očekivati velike promjene – Angela Merkel ostaje u Kanzleramtu do 2017.